Nedavno je objavljeno da je nakon kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj tužilaštvima podnijeto preko 50 krivičnih prijava.
Kriminalizacija klevete nanosi ogromnu štetu ugledu Republike Srpske jer se zabranom slobode mišljenja i govora Srpska iskazuje kao entitet u kome ne postoje osnovna ljudska prava i slobode garantovane Ustavom, domaćim zakonima i međunarodnim konvencijama, koje su Republika Srpska i BiH obavezne da poštuju. Uvjeren sam da su se ljudi u Republici Srpskoj borili za slobodu, za svoja prava, a ne za ograničavanje ljudskih prava i građanskih sloboda. Zamislite da nam neko iz Sarajeva ili Brisela ovako pokušava ograničiti naša prava i slobode? Borili bi se za njih po bilo koju cijenu. Ovako, kad ih je donijela vlast u Banjaluci iznenađeno ćutimo i trpimo.
Zašto, kako kažete, ćutimo i trpimo?
Političari nam stalno izmišljaju domaće i strane neprijatelje, ali slobodu nam oduzima domaća vlast, da bi se zaštitila od kritika i da bi prikrila mnogobrojne zloupotrebe vlasti i korupcionaške afere. Vlast se nada da će utjerivanjem straha spriječiti građane da slobodno govore, pišu i misle, posebno o brojnim zloupotrebama i kriminalu u vrhu institucija, ali to nije ranije pošlo za rukom na ovim prostorima ni turskim osvajačima ni Austro-Ugarskoj. Donošenjem ovog zakona vlast u Republici Srpskoj pokazuje svoju autokratsku prirodu, a narod se borio za slobodu. Narod već dugo trpi i doživljava nepravdu i siromaštvo, ali dugoročno neće dozvoliti da nam bilo ko oduzima slobodu govora.
Mogu li domaći sudovi i tužilaštva izdržati pritisak sve većeg broja krivičnih prijava za klevetu?
Tužilaštva su preopterećena brojnim predmetima i očigledno je potrebno jačanje kapaciteta tužilaštava. Pravosuđe će se naći u velikim problemima. S jedne strane će biti pritisak vlasti da se kritičari vlasti, slobodni mediji i opozicija ućutkaju, a sa druge strane će za sudije biti potreba da se poštuje Evropska konvencija o ljudskim pravima, koja je nadređena Ustavu BiH. S ovakvim zakonima je zaista neozbiljno pričati o evropskim integracijama BiH ili o vladavini prava u Republici Srpskoj.
Nakon slobodnih medija i novinara, pod udar vlasti došle su NVO i “strani agenti”.
Nevladine organizacije su izuzetno značajne za ekonomski, demokratski, kulturni i civilizacijski razvoj društva. Agenti stranog uticaja se nalaze u Vladi i u ministarstvima. Tu je moć i tu se donose odluke, koje su vrlo često protiv interesa naroda u Republici Srpskoj i BiH, a u interesu nekih stranih centara moći. Mnogi političari i nosioci najviših funkcija u BiH čekaju da im se iz Zagreba, Beograda, Istanbula, Ljubljane, Moskve ili Brisela kaže šta da rade. Dakle, agenti stranog uticaja su u vrhu vlasti, a ne u nevladinim organizacijama, koje su realno malobrojne i nemaju skoro nikakvu moć, te se najviše bave socijalnim i humanitarnim pitanjima. Pozivamo Vladu RS da preuzme obavezu finansiranja svih NVO koje primaju strane donacije, jer su za Republiku Srpsku veoma važna i pitanja korupcije, ekologije, ljudskih prava, izgradnje mira, edukacije. Da je pameti, vlast bi pomagala rad nevladinih organizacija jer su nezamjenjive u demokratskom i slobodnom društvu.
Ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan nedavno je, nakon mitinga vladajuće koalicije u Banjaluci, prozivao “unutrašnje i spoljne neprijatelje”, a opoziciju je otvoreno nazvao unutrašnjim neprijateljem koji “mrzi Republiku Srpsku i srpski narod”. Da li su takve izjave stavljanje mete na čelo svima koji ne misle kao aktuelna vlast?
Poražavajuće je da tako nešto izjavi osoba koja vrši tako značajnu funkciju. Najveći neprijatelji Republike Srpske su korumpirani funkcioneri, nesposobni ministri, nesposobni direktori javnih preduzeća. Oni su pljačkaši narodnog novca i budućnosti srpskog naroda. Oni koji zavađaju malobrojni narod u Srpskoj međusobno, ali i sa cijelim demokratskim svijetom su pravi neprijatelji Republike Srpske. To su oni koji hoće, zarad tuđih interesa, da nas uvuku u rat u BiH. Šta reći o vlasti, koja je u proteklih 25 godina učinila da trećina Srba trajno napusti Republiku? Pozvao bih kompletnu Vladu RS da obiđe Istočnu Hercegovinu, od Trebinja do Ljubinja i Nevesinja, pa neka krenu do Kalinovika i vide stotine napuštenih sela. Neka onda odu u Zapadnu Hercegovinu i vide privredu i ekonomiju tamo. Noću sijaju kao Las Vegas, a Istočna Hercegovina u tami. A onda, umjesto razvoja privrede i poljoprivrede, priča o gradnji aerodroma u Trebinju.
Ne vjerujete da će ta “kapitalna investicija” i dugogodišnje obećanje ikad biti ispunjeno?
Za koga? Nedavno sam putovao od Trebinja prema Ljubinju i stao u selu Dračevo da kod Anđušića kupim nekoliko boca vina. Lokalni sagovornik, koji se tu zatekao, najbolje je opisao situaciju u Istočnoj Hercegovini jednom rečenicom: “Nas niko ne obilazi ni za izbore. Od Trebinja do Ljubinja, toliko nas je da ne bi napunili ni jedan autobus”. Republika Srpska ostaje bez stanovništva, a niko ne traži način da se egzodus stanovništva zaustavi. Bilo bi bolje ministrima da ne izmišljaju unutrašnje i spoljašnje neprijatelje, opravdanja za svoj nerad i neznanje, nego da učine nešto korisno za ovaj narod, da spriječe korupciju, pomognu razvoj privrede i zaustave propast u koju idemo. Vlast koja izmišlja nepostojeće probleme to čini da bi prikrila kriminal i da bi prikrila nesposobnost da rješava postojeće probleme u interesu građana. To je obaveza vlasti, da sama poštuje zakone i da radi u interesu svih građana, a ne da ljudi u vlasti postaju milijarderi, a narod svakog dana sve siromašniji.
Da li bi izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo Kristijan Šmit mogle dovesti do regularnijih izbornih uslova?
Međunarodna zajednica je dio problema u BiH. Mnoge neophodne stvari za postkonfliktno društvo u BiH, poput izgradnje mira i povjerenja, tranzicione pravde, lustracije, prosto su ignorisane. Visoki predstavnici godinama nisu radili ništa ozbiljno ili potrebno, a onda bi, poput Valentina Incka, nametnuli zakone na dan odlaska iz BiH. Zaista neozbiljno. Nametanje bilo kojeg zakona od strane visokog predstavnika neće riješiti probleme izbora, niti će riješiti mnoge druge probleme u ovoj zemlji. Neophodno je da građani vrše pritisak na domaće političke lidere, da dijalogom u BiH institucijama nađemo rješenja. Očigledno je da su politički lideri zauzeti pljačkom budžeta i da nemaju vremena da se bave realnim potrebama građana i društva. Da smo ozbiljno i posvećeno radili na implementaciji Mirovnog sporazuma, da smo gradili normalni politički dijalog unutar BiH, potreba za prisustvom međunarodne zajednice u BiH bi odavno prestala.
Da li je međunarodna zajednica ponovo vratila fokus na BiH? Vjerute li da postoji iskrena namjera da se BiH i kompletan Zapadni Balkan uključe u EU?
Da je bilo iskrene želje u Briselu, Zapadni Balkan bio bi uključen u EU na način i u vrijeme kako je to urađeno s Rumunijom i Bugarskom. Mislim da danas takođe te želje nisu iskrene ni u Briselu niti na Zapadnom Balkanu. Naši politički lideri znaju da bi ulazak BiH u EU značio nove standarde finansijske transparentnosti, odgovornosti, vladavine prava. Bojim se da smo mnogo bliže feudalizmu, nego demokratiji Evropske unije.
Na osnovu čega tako tvrdite?
Institucionalni kapaciteti BiH su svjesno oslabljeni od strane vlasti, a korupcija i nepotizam su uništili institucije. Ovih dana bili ste svjedoci da ministar FUP-a Ramo Isak priređuje svečani doček visokim funkcionerima FUP protiv kojih postoje ozbiljni dokazi o uključenosti u međunarodni šverc narkotika. Državu BiH su od građana preuzeli kriminalci i ne znam na koji način i kada će institucije lokalne uprave, kantona, entiteta i države biti vraćeni građanima. Politička mafija neće lako predati plijen koji je ugrabila, a to je kontrola skoro svih BiH institucija. Problem BiH je i to što građani, zaslijepljeni šarlatanskom retorikom neodgovornih političara koja nudi međuetničku i međureligijsku mržnju i nepovjerenje, ne vide da najgori vladaju a da najbolji odlaze.
