Hiljade građana Tbilisija koji su sedmicama protestovali zbog usvajanja “ruskog” zakona o stranim agentima uskoro će živjeti u drugačijoj stvarnosti – bez dosadašnje slobode na koju su navikli u Gruziji – u kakvoj već godinama žive njihovi susjedi u Rusiji. U novoj emisiji TV Justice oni daju pogled u neizvjesnu budućnost za stanovnike Republike Srpske, gdje se trenutno usvaja sličan zakon.
Daria Apakhončič, profesorica ruskog jezika, danas se plaši da će ponovo morati napustiti svoj dom ako još jednom bude proglašena stranim agentom. Ova Ruskinja označena je agentom stranog uticaja u svojoj zemlji nakon što je objavila dvije knjige za djecu, feminističke bajke, ali i zbog svog antiratnog aktivizma. Zbog toga se morala odseliti, i sada je zakon sličan onom u Rusiji usvojen u njenoj drugoj domovini – Gruziji.
Dok šeta između ljudi koji danima protestuju u glavnom gradu Tbilisiju, Daria opisuje kakva su iskustva ona i njena porodica prošli zbog statusa stranog agenta koji ju je odveo daleko od rodnog Sankt Peterburga.
“I to je bio šok za mene, jer ja nisam novinarka, ne radim u nevladinim organizacijama. Ja sam još uvijek samo profesorica”, kaže ona.
Prije dobijanja ovog statusa bila je zaposlena kao profesorica u Crvenom križu Rusije, gdje je podučavala strane studente i imigrante. Novac koji je za taj posao dobijala iz inostranstva bio je dovoljan da je proglase stranim agentom.
“Bila sam uhapšena nekoliko puta u Rusiji, zbog mog aktivizma. I to je bilo jako traumatično za mene i moju djecu. I moj sin je, na neki način, bio uhapšen sa svojim ocem”, kaže Daria.
Nakon dolaska u Tbilisi, njena porodica još uvijek živi posljedice represije koju su doživjeli u domovini. Prisjeća se kako su se njena djeca, nakon što bi vidjeli policajce, sakrivala zbog straha, što smatra jednom od najstrašnijih posljedica ovog zakona.
Primjeri poput Darijinog inspirisali su i građane Gruzije da protestuju protiv ovog zakona još od sredine aprila. Oni koji su tokom maja gotovo svake noći dolazili pred zgradu Parlamenta Gruzije upozoravaju da je ovaj zakon opasnost za sve građane i ističu kako mogu biti uhapšeni samo zbog učešća na protestima. Ali i pored ove prijetnje, studenti, koji su najglasniji u borbi, ne pohađaju univerzitetske učionice, nego na ulicama uče lekcije demokratske borbe za svoja prava.
“Ne možemo postići ništa ako nismo dio evropske porodice i ako nismo slobodni, kao što trebamo biti. Jer ako danas odemo na univerzitete i ne dođemo na proteste, sutra ćemo se probuditi u Rusiji, pod autoritarnim režimom”, kaže studentica Liza Partzuania.
Slično tvrdi i jedan od organizatora protesta Sandro Zibzibade, koji kaže kako u usvajanju ovog zakona vidi “klasične metode ruskog terora”, ali da gruzijsko društvo zna šta je sloboda i da će se za nju boriti.
“Ovo nije borba protiv ruskog zakona u Gruziji. Ovdje nije riječ samo o BiH, Moldaviji, Ukrajini”, kaže i dodaje kako se bori protiv “putinizma”.
Put od evropskih integracija do ruskog zakona
Kada se prvi put pojavila ideja o takozvanom zakonu o stranim agentima u Gruziji u proljeće 2022. godine, protesti građana su privremeno spriječili vlasti da ga usvoje. Ali u nevladinim organizacijama su već tada primijetili da je došlo do promjene stavova ljudi u vlasti i većeg širenja proruske propagande, u procesu u kojem su oni postali glavna meta u namjeri vlasti da zemlju skrenu s euroatlantskog puta i dodatno je približe Rusiji.
Eka Gigauri, direktorica Transparency Internationala Gruzije, kaže kako su u ovom zakonu prepoznali pokušaj vlasti da, pod plaštom navodne transparentnosti, uguše civilno društvo, kako je to učinjeno i u Rusiji, koja je sličan zakon usvojila 2012. godine.
“Glavni cilj je bio ugasiti medije i nevladine organizacije koje su govorile o korupciji u vlasti. Nekoliko mjeseci i godina, ljudi koji su to činili ili su ubijeni u Rusiji ili su je morali napustiti. I takav trend vidimo u mnogim zemljama širom svijeta, u nečemu što zovemo ‘ruski scenarij’”, kaže ona.
I prije nego je zakon usvojen, policijsko nasilje u Gruziji je poraslo, a univerzitetski profesor Gia Japaridze bio je jedna od žrtava represije zbog svog aktivizma protiv ovog zakona. Nakon učešća u protestima i javnih istupa protiv pokušaja vlasti da usvoji zakon, grupa muškaraca pretukla ga je pred njegovom kućom.
“Pratili su me. To je bilo planirano, organizovano, provedeno i podržano od vladajuće partije, kao i državnih sigurnosnih agencija. Znali su sve moje korake”, kaže Japaridze.
Pojašnjava kako je, u određenom trenutku, postojao jedinstven poticaj iz Rusije za pojedine vlasti u Kirgistanu, BiH, Slovačkoj i Gruziji da usvoje ovaj zakon. Konkretno u Gruziji za usvajanje zakona odgovornom smatra vladajuću partiju “Gruzijski san”, čiji počasni predsjednik Bidzina Ivanishvili je jedan od najbogatijih gruzijskih biznismena i svoje bogatstvo je stekao u Rusiji.
“Nisam imao nikakve dvojbe da je ovaj čovjek povezan s Rusijom i da je sve to bila jako dobro planirana i organizovana ruska operacija”, dodaje Japaridze.
Giorgi Chitidze, programski menadžer Fondacije za civilno društvo Gruzije, navodi kako izjave političara najbolje pokazuju koliko su oni protiv Zapada i za Rusiju.
“Oni preokreću ustanovljeni, historijski izbor Gruzije da ide ka Zapadu i žele je smjestiti rame uz rame s Rusijom, Bjelorusijom, Kirgistanom i ovom nekom vrstom unije koja želi ponovo izgraditi Sovjetski Savez”.
Sličan stav ima i opoziciona zastupnica u gruzijskom parlamentu Tina Bokuchava, koja kaže kako vlasti nisu štedjele riječi u pokušaju da ponize zapadne partnere Gruzije, kroz uvjeravanje građana da Zapad zapravo želi započeti globalni rat.
“To je velika teorija zavjere koja nema veze s realnošću, čiji cilj je veoma opasan, a to je da Zapad bude prikazan kao neprijatelj Gruzije. Ali građani znaju dobro ko su njihovi prijatelji, a ko neprijatelji, jer je upravo Putinova Rusija najveći neprijatelj Gruzije i trenutno okupira 20 posto naše zemlje”, objašnjava ona.
Građani u Republici Srpskoj bez reakcije na “ruske zakone”
Baš kao i u Gruziji, u Republici Srpskoj se o zakonu počelo govoriti 2022. godine. Njegova sudbina bila je slična sudbini onog u Gruziji – jedno vrijeme je bio zaboravljen, a onda je iz ladice izvađen u proljeće 2024. godine, skoro u isto vrijeme kao i u Gruziji. Ali za razliku od vlasti u Tbilisiju koje su usvojile zakon uprkos kritikama i protestima, u Banjoj Luci su privremeno tekst zakona povukli s glasanja. Jedan od najglasnijih zagovornika zakona i predsjednik ovog entiteta, Milorad Dodik je povlačenje opravdao potrebom da zakon dodatno usaglase sa evropskim normama, iako je predloženo rješenje čak i rigoroznije od gruzijskog.
Na to u BiH upozorava tek nekoliko organizacija. Milica Pralica iz “Ošte nule” i drugi aktivisti ne vjeruju u Dodikove navode da mu uzor nije bio ruski zakon.
“Iako je zakon na entitetskom nivou, moram reći da nisu izuzete ni organizacije, ni pojedinci, ni mediji iz drugog entiteta, koji bi na bilo koji način kritikovali vlast ili ukazivali na nepravilnosti rada trenutne političke vlasti u RS-u”, kaže Pralica.
S druge strane, predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić tvrdi kako namjera zakonodavca nije ugrožavanje javnog izražavanja i sloboda, nego potreba registrovanja organizacija koje su, kako kaže, sponzorisane i šire mržnju i vrijeđaju ljude.
“Naravno, postoji potreba da se na neki način uređuje medijski prostor, a medijski prostor je usko povezan s radom nevladinih organizacija jer mnoge i sponzorišu i kreiraju medijske vijesti”, objašnjava Stevandić.
Zakoni u Gruziji i BiH ne izazivaju samo reakcije domaćih nevladinih organizacija i građana. Vlasti u Republici Srpskoj dobile su jasne kritike i pozive međunarodnih partnera sa Zapada da ne usvajaju zakon. Nakon što je u Gruziji potvrđeno usvajanje zakona, SAD su uvele sankcije pojedinim političarima, a i iz Delegacije EU u Gruziji poručuju jasno da je ovaj zakon suprotan demokratskim principima.
Japaridze smatra kako će zbog ovog zakona Gruzija postati “oteta država” te da će naredni koraci biti proglašavanje političkih partija stranim agentima, kako ne bi mogle učestvovati na izborima, koji zemlji predstoje u oktobru. Ukoliko bude tako, dodaje, Gruzija će postati kao Rusija, Sjeverna Koreja ili Saudijska Arabija, odnosno kao zemlje u kojima nema političke opozicije.
“To znači da oni urušavaju zemlju, da Gruzija nikada neće postati članica EU ili NATO-a i da će uništiti njenu budućnost. Ovo nije borba samo protiv zakona, nego borba za budućnost ove zemlje”, dodaje on.
