Podsjećanja

Lars Gunar Vigemark (2019.): Da živim u BiH možda bih i ja dao mito

Predstavnici međunarodne zajednice u ovoj zemlji, gotovo po pravilu, pri odlasku pokazuju da shvataju sve njene ključne probleme. Problem korupcije, problem lošeg stanja u pravosuđu i nefunkcionisanja pravne države, problem ugrožavanje demokratije, građanskih sloboda i ljudskih prava, problem loših političara i njihovog odbijanja da prihvate odgovornost za učinjeno ili neučinjeno,... Spominju i da bi u EU bilo nezamislivo da se dešavaju takvi skandali kao u BiH a da to nema posljedica, odnosno da niko ne preuzme odgovornost. No, zapravo im nije strano ponašanje ovdašnjih političara. Jer ni sami ne pokazuju spremnost da preuzmu odgovornost za skandal da je u zemlji, u kojoj, faktički, imaju sve poluge da utiču na njeno kretanje, stanje iz godine u godinu sve gore. Izuzetak nije ni Lars Gunar Vigemark, bivši šef Delegacije EU u BiH, koji je pred odlazak iz BiH, u avgustu 2019. dao intervju Nezavisnim novinama, u kojima je detektovao sve naše probleme, pa čak i konstatovao da ljudi žele promjene, ali nije odgovorio na (nepostavljeno) pitanje: Ako to sve znaju, zašto građanima ove zemlje ne pomognu da se izbore sa svim tim problemima (ali zaista, a ne gradnjom "potemkinovih sela" i iritantnim "savjetima"). (Antikorupcija.info)

Pravosudni procesi u BiH su manjkavi, a građani se suočavaju s neprihvatljivo sporim procesima i korupcijom, kaže Lars Gunar Vigemark, šef Delegacije EU u BiH. Priznaje da bi i sam kada bi živio u BiH možda morao posegnuti za korupcijom.

“Da živim u ovoj zemlji i kad bih mog sina, koji je ovdje sa mnom u BiH, morao zbog nečega odvesti u bolnicu, i ako bi mi doktor rekao da bolnica nema dovoljno novca da plati lijekove i tražio da mu ‘doplatim’, možda bih i ja bio prisiljen da to uradim, jer je to možda pitanje života i smrti”, kaže Vigemark.

NN: Ovih dana održavate skupove s građanima o procesu evropskih integracija i mišljenju Evropske komisije za BiH. Šta kažu ljudi?

VIGEMARK: Pokušavamo da dosegnemo do građana, posebno u lokalnim zajednicama, ali i u većim gradovima poput Sarajeva i Banjaluke. Glavna poruka je da je članstvo BiH u EU pitanje vašeg izbora. Prije tri godine zemlja je predala zahtjev za članstvo, sada ste dobili mišljenje. Naravno, ne očekujemo od svih građana da pročitaju sve stranice, ali očekujemo da sad, kad su upoznati s osnovama, predstave neke od svojih zahtjeva političarima koji su nedavno izabrani, iako, nažalost, još sve vlasti nisu formirane. Međutim, lokalne vlasti funkcionišu, a mnoge regulative i standardi su na tim nivoima.

NN: Mnogo ljudi smatra da je aprilski paket ustavnih promjena bio propuštena šansa i da je nakon toga sve nekako krenulo nizbrdo. Slažete li se?

VIGEMARK: Ja i dalje pokušavam da u potpunosti razumijem šta se tada desilo. Nisam bio ovdje u tom periodu, ali mnogo ljudi mi je reklo da je to bila propuštena velika prilika. Mislim da je tada došlo i do erozije vrijednosti o kojima puno govorimo i mi u EU. Jedna od takvih je na primjer korupcija. I mi u EU imamo korupciju, ali uopšteno govoreći, Evropljani je odbacuju, dok ovdje previše ljudi prihvata korupciju skoro kao način života.

NN: Mislim da je to zato što im je korupcija nametnuta. Da li biste Vi smjeli doktoru otići bez koverte, a da znate da to utiče na to kako će vas tretirati?

VIGEMARK: Ja to potpuno razumijem. Znate, da ja živim u ovoj zemlji i kad bih mog sina, koji je ovdje sa mnom u BiH, morao zbog nečega odvesti u bolnicu, i ako bi mi doktor rekao da bolnica nema dovoljno novca da plati lijekove i tražio da mu “doplatim”, možda bih i ja bio prisiljen da to uradim, jer je to možda pitanje života i smrti. Korupcija je postala sistemski problem koji se mora iskorijeniti. I to je jedna od stvari eksplicitno naznačenih u mišljenju da mora biti sistemskih sudskih procesa protiv visoke korupcije, i pravosnažnih presuda. A to se još nije desilo. Mora se obezbijediti da ljudi imaju pristup pravdi, da ih jednako tretiraju.

NN: Spominjete pravdu. Prošle godine vidjeli smo okupljanja “Pravda za Davida” i druge pokrete građana. Koliko se glas koji oni dižu čuje?

VIGEMARK: Vladavina prava i jačanje nezavisnosti i odgovornosti pravosuđa su veoma jasno naznačeni u mišljenju. To je jedna od glavnih preporuka. Ovo nije ništa novo, mi se ovim problemom bavimo odavno. Učinili smo mnogo i za popravljanje infrastrukture u pravosuđu, izgradili nove sudove, tužilaštva, obezbijedili obuke. Međutim, sami pravosudni procesi su i dalje manjkavi. Građani se suočavaju s neprihvatljivo sporim procesima i odlaganjima čak i u vrlo jednostavnim slučajevima. Postoje i predmeti visokog kriminala, od kojih su neki povezani i s organizovanim kriminalom. Mislim da moramo naučiti iz iskustava u predmetima za ratne zločine. Ako bismo mi iz EU pružili istu takvu podršku u slučaju običnog ili organizovanog kriminala, mislim da bismo osjetili razliku. Vidimo sada da su pojedini predstavnici pravosuđa suočeni s optužbama o navodnoj korupciji. Bilo bi nezamislivo da u zemljama članicama EU imamo ovakve skandale. Bez obzira na to ko je u pravu u ovim slučajevima, nezamislivo je da nema nikakvih posljedica. To je pitanje kredibiliteta pravosudnog sistema. U EU bismo očekivali da ako ste ministar pravde ili bilo koja osoba odgovorna u određenoj oblasti, čak i ako niste direktno umiješani, da snosite odgovornost. Ako ste imenovani na neku funkciju, onda snosite odgovornost za sve što se dešava pod vama. Recimo, ja sam odgovoran kako se troše evropski fondovi u BiH. Ako bi se desio na primjer slučaj korupcije mojih podređenih, onda posljedice ne bi snosili samo oni, već bih i ja morao preuzeti odgovornost. Ako imate dobru platu, auto, vozača, sekretaricu i obezbjeđenje, s tim dolazi i odgovornost koju morate preuzeti kad se pojave problemi. Imate vi dobrih i odgovornih političara, ali ih je malo.

NN: Svjedoci ste da građani izađu na ulicu, traže pravdu, traže odgovornost, a ništa se ne desi. Kako ohrabriti ljude da traže promjene, ako njihovi protesti nemaju efekta? Neki protesti odumiru jer ljudi odustaju, zar ne?

VIGEMARK: Pokret “Pravda za Davida” sam pratio veoma pažljivo. Sreo sam se s ocem nekoliko puta dok je još bio u zemlji, i s majkom i brojnim članovima. To je jedan interesantan spontani pokret građana koji je uspio mobilisati više ljudi, i to različitih etniciteta, nego bilo koja politička partija još od rata. I tačno je, ljudi su se razočarali. Političari u ovoj zemlji, ne samo u Banjaluci, nego svuda, bi trebalo da omoguće i olakšaju građanima da izraze svoje stavove, saslušaju ih i ispravljaju nepravilnosti, umjesto da ih suzbijaju. Mi kao EU ne možemo da se involviramo u specifične slučajeve, jer mi nismo sudije ili tužioci, ali možemo tražiti da sistem u narednim mjesecima i godinama funkcioniše najbolje moguće. Kada se dese greške, bilo od strane policije u istrazi ili u tužilaštvima, sudovima, ministarstvima, onda morate učiti iz tih grešaka da se one ne bi ponovile. To je jedan od razloga što su ljudi podržali ovakva okupljanja. Neprihvatljivo je da nema posljedica.

NN: Završava se Vaš mandat na ovoj poziciji. S ovim iskustvom, šta biste savjetovali Vašem nasljedniku?

VIGEMARK: Preporučiću mu da kao predstavnik EU dosegne do svih. Jedini ljudi s kojima mi ne pričamo su osuđeni ratni zločinci ili oni koji su osuđeni za teške zločine. Shvatio sam da nema dugoročnih trajnih rješenja u ovoj zemlji ako se ne nađu rješenja koja će svi moći prihvatiti. Koliko god vi mislili da ste u pravu, morate sjesti s onim preko puta i naći rješenja s kojima ćete se svi složiti. Međutim, ovo je lako reći, izazov je kako to primijeniti u praksi. Druga preporuka mom nasljedniku je da se naoruža strpljenjem, jer u ovoj zemlji stvari uzmu nešto više vremena. Ali, ljudi žele promjene.

NN: Možda malo više sankcija?

VIGEMARK: Ruzvelt je znao reći: “Govori nježno, ali ponesi batinu”. Mi smo “batinu” puno puta koristili u prošlosti, posebno kroz OHR. Možda je tada to imalo neke pozitivne efekte, ali ne mislim da bi to danas bilo slučaj. Mi ne možemo zamijeniti sudove u ovoj zemlji. Zato se mora obezbijediti vladavina prava, i to je temeljno pitanje.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije