Od 2019. godine do danas traje borba stanara Ulice Zrinskog Frankopana br.20 na Bijelom Brijegu u Mostaru protiv nezakonite gradnje stambeno poslovnog objekta u njihovom neposrednom susjedstvu.
Za skoro pet godina nakupilo se, narodski rečeno, svega i svačega u toj iscrpljujućoj borbi. Poslano je stotine dopisa gradskim i kantonalnim institucijama kojima su aktivisti uporno pokušavali ukazati na nezakonitosti u postupku izdavanja potrebne dokumentacije za izgradnju sporne zgrade ukazujući i na učinjenu štetu drugima i povredu ljudskih prava stanarima okolinih zgrada.
Prvi uspjeh je ostvaren kada je na zahtjev stanara odbijen zahtjev za izdavanje saglasnosti za izgradnju druge zgrade, koja je prema planu trebala biti dio zajedničkog kompleksa.
Nakon toga, investitor, bez dozvole, kreće u izgradnju dodatnog, šestog sprata na već nezakonito izgrađenoj zgradi, iako taj sprat nije ucrtan u projektnoj dokumentaciji. Na zahtjev stanara, gradnja se zaustavlja i nalaže se investitoru da sruši nadzidani kat.
Šutnjom administracije i rješenjima u korist investitora, par godina se pokušavalo obeshrabriti stanare u njihovim pokušajima. Sve do prije par mjeseci osporavalo im se na razne načine pravo stranke u postupku, iako je resorno ministarstvo u svojim Rješenjima stalno isticalo kako treba obnoviti postupak i uključiti građane. Nakon višegodišnje pravne borbe u dokazivanju da su kao najbliži stanari morali biti uključeni u upravni postupak izdavanja dozvola za izgradnju, polovinom 2023. godine gradonačelnik Mostara „velikodušno“, nakon što je na zahtjev stanara po tko zna koji put upravna inspekcija izvršila inspekcijski nadzor i naložila da se hitno mora postupiti po rješenju ministarstva, objavljuje da je donesena odluka o obnovi postupka, ističući da je konačni cilj dobrobit svih aktera uključenih u taj proces vodeći se temeljnim načelom koje nema alternativu, a to je transparentnost i poštivanje pravila struke kako nitko od aktera ne bi bio u nezgodnoj situaciji.
Uključivanjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja pored ovog, utvrđen je cijeli niz nazakonitosti i nepravilnosti u ishodovanju urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole i ministarstvo nalaže Gradu Mostaru da u roku od mjesec dana pokrene upravni popstupak i poništi izdanu saglasnost i dozvolu.
Nakon toga, predviđajući da Grad Mostar neće postupiti po nalogu Ministarstva, stanari pokreću krivičnu prijavu pred kantonalnim tužilaštvom protiv tadašnjeg gradonačelnika Ljube Bešlića (jer je potpisao građevinsku i urbanističku saglasnost na mjestu gdje gradnja nije dozvoljena), Zdravka Čuljka šefa Službe za građevinske propise (jer je potpisao urbanističko tehničke uslove na temelju kojih su izdane saglasnosti), te urbanističko-građevinskog inspektora Nebojše Šarića (jer nije poduzeo nikakve radnje kako bi spriječio nezakonitu gradnju). U 10.mjesecu 2020.godine na zahtjev tužilaštva uključuje se i FUP.
Nakon skoro dvije godine od otvaranja istrage po krivičnoj prijavi, polovinom ovog mjeseca kantonalni sud u Mostaru je, nakon odbacivanja tužbe protiv tadašnjeg gradonačelnika (zbog smrti koja se u međuvremenu dogodila), potvrdio optužnicu protiv Zdravka Čuljka i Sanje Voloder, jer se, kako je navedeno u službenoj objavi za javnost Tužilaštva HNŽ/K, sumnjiče da su kao supočinitelji i po prethodnom dogovoru, u okviru svojih ovlasti postupili suprotno interesima službe te donosili rješenja suprotno Zakonu o prostornom uređenju HNŽ/K i Zakonu o građenju HNŽ/K, čime su poduzeću „Joks“ d.o.o. Mostar pribavili imovinsku korist u iznosu od 548.484,94 KM, koliko iznosi ukupna korist investitora na novoizgrađenom objektu i šteta stanarima susjednih zgrada, kao i povrede prava stanara susjednih zgrada, kojima su narušeni uvjeti stanovanja u odnosu na postojeći i važeći Regulacijski plan „Bijeli brijeg I Faza III.
Nakon ove višegodišnej borbe postavlja se cijeli niz pitanja na koja će netko u konačnici morati dati odgovore. Tko i zašto je bio u svemu ovome važniji od stanara u ulici Zrinski Frankopana br 20? Zašto su osobe na odgovornim funkcijama po prethodnom dogovoru postupile suprotno interesu službe i potpisivale važne dokumente koje su bez znanja i supotpisa načelnika službe dostavljali tadašnjem gradonačelniku na potpisivanje? Je li se moglo sve davno zaustaviti i načiniti manja šteta stanarima okolnih zgrada? Do čega će dovesti obnova postupka? Hoće li opet gradski oci zažmiriti pred činjenicama i dokazima pokušavajući iz svega izići kao nevina strana koja će na sve moguće načine pokušati pomiriti interese investitora i oštećenih građana kako je to „lijepo“ najavio gradonačelnik Mostara? Ako u tome ne uspiju štetu će pretrpiti svi građani Mostara zbog mogućih tužbi od strane ostalih zainteresiranih stranaka u postupku.
Tko je glavni krivac i zbog čega, to će presudom, aktivisti se nadaju, biti i dokazano. Jedino ako u sudskom procesu netko ne poklekne pod pritiskom i strahom da će izrečena primjerena kazna biti okidač za bezbroj drugih, istih ili sličnih krivičnih prijava protiv istih ili drugih odgovornih osoba…a njih u Gradu Mostaru očito ne manjka.
