Povodom objave Paketa proširenja za 2020. godinu, Evropska komisija je objavila saopšenja s ključnim nalazima iz Izvještaja o Bosni i Hercegovini za 2020. godinu.
Iako svaki dan živimo sa sviješću o lošoj vlasti koja konstantno producira probleme, a ne rješava ni jedan od ključnih životnih građana ove zemlje, i svi, zapravo, znamo sve, kada neko, kao u ovom slučaju EU, pobroji te probleme na jednom mjestu, to izgleda doista strašno. A iznenađenost Predsjedavajućeg Vijeća ministara, navođenjem zamjerki EU, od strane Ambasador Johann Sattlera, pri zvaničnoj predaji Izvještaja, naprosto je komična. I govori o tome da, između ostalih problema imamo i taj da nam vlast ne živi u realnom svijetu i o sebi, zapravo, misli sve najbolje. Pa se iznenadi i uvrijedi kad joj neko samo saspe istinu u lice. Istinu da praktično niučemu nisu ostvarili nikakav ili bar ne napredak “vrijedan pomena”.
A u izvještaju stoji…
Tokom najvećeg dijela izvještajnog perioda, rad državnog parlamenta bio je blokiran usljed političkih razloga, što je dovelo do zakonodavnog zastoja, dok je Vijeće ministara djelovalo u tehničkom mandatu sve do formiranja novih vlasti, odnosno do decembra 2019. godine, što je 14 mjeseci nakon održavanja Općih izbora.
Vlada Federacije BiH još uvijek je u tehničkom mandatu.
Ustav Bosne i Hercegovine i dalje krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima u vezi sa odlukom u predmetu Sejdić-Finci i drugim povezanim predmetima.
Nije postignut napredak u unapređenju izbornog okvira u skladu s evropskim standardima i osiguravanju transparentnosti finansiranja političkih stranaka.
Nije postignut napredak u osiguravanju povoljnog okruženja za civilno društvo.
Bosna i Hercegovina je tek u ranoj fazi reforme javne uprave, te, nije postignut napredak u osiguravanju profesionalne i depolitizirane državne službe i koordiniranog pristupa izradi politika u cijeloj zemlji.
U toku izvještajnog perioda nije postignut napredak u oblasti pravosuđa. Nisu preduzete odgovarajuće mjere za postupanje po nalazima iz Izvještaja eksperata o pitanjima vladavine prava. Reforme po pitanju provjere integriteta naišle su na otpor u pravosuđu. Opstrukcije pravosudnih reformi od strane političkih aktera, ali i unutar samog pravosuđa, te njegova nefunkcionalnost, narušavaju prava građana i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Bosna i Hercegovina loše stoji i u prevenciji borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nije postignut napredak u rješavanju ključnih prioriteta iz Mišljenja i preporuka iz 2019. godine u ovoj oblasti, niti po pitanju nalaza Izvještaja eksperata o pitanjima vladavine prava. Korupcija je i dalje široko rasprostranjena i predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, sa zabilježenim političkim klijentelizmom na svim nivoima vlasti koji direktno utiče na svakodnevni život građana.
Postoje sistemski nedostaci u operativnoj saradnji agencija za provođenje zakona i iznimno ograničena razmjena obavještajnih podataka. Ni policijske strukture nisu imune na politička uplitanja. Finansijske istrage i zapljene imovine uglavnom su neučinkovite. Još uvijek nije operativna kontakt tačka za saradnju s Europolom. Nisu poduzeti koraci za uspostavljanje saradnje s Eurojustom. Zemlja mora unaprijediti svoje kapacitete i nastaviti napore u borbi protiv terorizma i trgovine drogom.
Što se tiče temeljnih prava, premda je zakonodavni i institucionalni okvir u velikoj mjeri uspostavljen, još uvijek preostaje usvajanje sveobuhvatnog strateškog okvira.
I dalje su prisutni izazovi u pogledu slobode okupljanja, posebno u Republici Srpskoj.
Potrebne su značajne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu ostvariti svoja politička prava te ukinula praksa „dvije škole pod jednim krovom“ i osiguralo inkluzivno i kvalitetno obrazovanje za sve.
Nije postignut napredak u garantovanju slobode izražavanjai medija i zaštiti novinara kroz osiguravanje adekvatnog odgovora sudstva na slučajeve prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, te osiguravanje finansijske održivosti sistema javnog emitovanja.
EU je pružila značajnu podršku Bosni i Hercegovini u upravljanju migracijama. EU apeluje na vlasti Bosne i Hercegovine da hitno poduzmu sve neophodne mjere kako bi spriječio razvoj humanitarne krize. EU takođe očekuje da se propisno istraže kršenja zakona. Bosna i Hercegovina mora osigurati učinkovitu koordinaciju, na svim nivoima, u upravljanju granicama i kapacitetima za upravljanje migracijama, kao i funkcionisanje sistema azila.
Po pitanju ekonomskih kriterija, Bosna i Hercegovina je postigla ograničen napredak i nalazi se u ranoj fazi uspostavljanja funkcionalne tržišne ekonomije. Kvalitet privrednog upravljanja bilo je otežano usred zastoja u uspostavljanju vlasti i nedovoljne saradnje na entitetskim i državnom nivou, onemogućavajući, između ostalog, napredak u smislu unapređenja poslovnog okruženja koje ograničavaju značajne slabosti, uključujući procedure ulaska i izlaska s tržišta, vladavinu prava, te nadzorne i regulatorne institucije.
Javni sektor i dalje ostaje preglomazan.
Bosna i Hercegovina je postigla ograničen napredak i još uvijek je u ranoj fazi u smislu kapaciteta potrebnih da se nosi sa konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama u EU.
Ukupna kvaliteta obrazovanja i dalje je niska, dok su mjere za poboljšanje transportne i energetske infrastrukture i dalje nedovoljne.
Obim strukturnog prilagođavanja je ograničen, premda je došlo do određene diversifikacije u trgovinskoj strukturi zemlje.
Bosna i Hercegovina ima nizak nivo pripremljenosti i sposobnosti da preuzme obaveze iz članstva u EUte treba značajno ubrzati proces usklađivanja s pravnom stečevinom Unije, i provesti i provoditi prateće zakonodavstvo.
Tokom izvještajnog perioda ostvaren je nikakav ili ograničen napredak po različitim poglavljima pravne stečevine Unije. Posebnu pažnju treba posvetiti oblastima slobodnog kretanja roba, pravu poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga, informacionom društvu i medijima, poljoprivredi i ruralnom razvoju, ribarstvu, transportnoj politici, energetici, ekonomskoj i monetarnoj politici, statistici, socijalnoj politici i zapošljavanju, poduzetništvu i industrijskoj politici, regionalnoj politici i koordinaciji strukturnih instrumenata, obrazovanju i kulturi, zaštiti potrošača i zdravlja te finansijskoj kontroli.
U suštini… verbalna podrška EU-integracijama od strane naše vlasti više nikoga ne može zavarati. Poslije toliko godina i posljednjem evropskom birokrati je jasno da imaju posla sa licemjerima i štetočinama koji jedno pričaju a drugo rade. I da je od njih nešto drugo očekivati i apsurdno. Jer evropske vrijednosti, a prije svega funkcionisanje pravne države i stvarne demokratije i ljudskih prava, znače njihov kraj. Korupcija, kriminal, partitokratija i govor mržnje su njihovo prirodno okruženje i izvor moći.
