O smeću u Mostaru, gradu koji je kandidat za Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine pišu i svjetski mediji. Epidemiološki zavodi apeliraju na opasnost izbijanja zaraze u gradu u kojem turisti, osim u ljepoti mogu “uživati” i u nesnosnom smradu. Ovo je posljedica desetodnevne blokade mostarske deponije Uborak zbog ‘afere piralen’. Inače, piralen je kancerogena tvar koja je u visokim parametrima otkrivena u mulju koje odlagao na toj deponiji.

Nitko još nije odgovorio na pitanje odakle opasni PCB (poliklorirani bifenili), u gradskim kolektorima, odnosno prečistačima smeća. Tone smeća, nakon deset dana prosvjeda zabrinutih građana, blokirale su Mostar, prijeteći da izuzev ekološke, postane i politička priča. Ali, to nije jedina blokada Mostara, grada u kojem se cijelo desetljeće nisu održali izbori, svojevrsnim fenomenom na europskom tlu.

Grad: “Iza prosvjeda se krije nekakva politika”

Ali, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić tvrdi da mediji prenose neistine o piralenu. On, kako kaže, želi da se o Mostaru govori pozitivno.

“To je jedini način za zdravi život na našim prostorima. Iza prosvjeda na gradskoj deponiji stoji nekakva politika”, posljednjih dana kazao je mostarski gradonačelnik, kritizirajući i same prosvjednike. “Isplatili smo domicilne građane, a novi su se naselili i bespravno gradili, a deponija je tu od 60-tih godina i postoje sve dozvole”, komentirao je Bešlić, time otkrivajući još jedan mostarski problem – bespravnu gradnju.

Ali, i aktivisti imaju svoje argumente i dokaze iz – Gradske uprave, koja je znala da se otrovni otpad odlaže na deponiju.

“Naručili, platili, prešutjeli”

“Ne mogu vjerovati da se Grad tako neodgovorno ponaša. Da se prozivaju ljudi koji su došli do rezultata analize Instituta za agropedologiju koje je Grad naručio i platio novcem poreznih obveznika. Nevjerojatno je da su znali za taj dokument i nisu izvjestili građane. Kako je moguće da je bio u njihovim ladicama više od dva mjeseca, da su to prešutjeli, a sada ga smatraju nevalidnim? Mi, kao građani, nismo mogli, niti smo imali pravo to prešutjeti”, kaže za DW Husein Oručević, novinar i aktivista Mreže ‘Naše društvo’, koja je prva alarmirala javnost.

On je zbog svog aktivizma i napadnut u Mostaru u utorak (18.6.) na parkingu Gradske vijećnice i to je slučaj koji je “u istrazi”. Kaže da bi u ozbiljnim društvima za takvo nečinjenje, neodgovornost i šutnju netko morao snositi ozbiljnu kaznu. Ali, kako zaključuje, toga već dugo ovdje nema.

Prema njemu, najnoviji skandal oko mostarskog smeća, o kojem pišu i svjetski mediji, skriva dublju poruku.

“Građani su dugo živjeli u nekoj bajci i sada im netko uništava nacionalističko-ideološku matricu iz koje je teško izaći jer im se već 25 godina govori da su im krivi samo “oni drugi”, a ne oni koji potpisuju. To je teško mentalno stanje, ideologizirana zajednica. Ali, mi trebamo progovoriti za sebe, za svoju djecu, biti odgovorni prema novcu koji netko troši za osobnu dobrobit, a ne za dobrobit svojih građana. Ovi građani nikada nisu osjetili takvu dobrobit upravljanja – njih su varali, posvađali, uključivali u agresiju. Ove građane cijelo vrijeme netko je uništavao da ne budu ljudi”, zaključuje Oručević.

Problemi godinama na čekanju

U četvrtak (20.6.) se vijest o deblokadi deponije proširila Mostarom, a komunalni kamioni dočekani su s olakašnjem. Činilo se da je problem, barem za sada riješen. Ali, to je samo privid u moru problema koje u Mostaru čekaju na rješavanje godinama zbog neodržavanja izbora jer se dvije najjače političke opcije, SDA i HDZ, ne mogu dogovoriti oko izmjena Izbornog zakona.

“Sve ove godine zaprimamo predmete, zahtjeve i slažemo ih čekajući novo Gradsko vijeće Mostara. Ako uzmemo u obzir da se tijekom jednog, četverogodišnjeg mandata, održi i do 80 sjednica Gradskog vijeća i donese od 600 do 1000 odluka, među kojima su i imovinsko-pravne i komunalne odluke, mi sada kasnimo na tisuće odluka o zahtjevima građana i rješavanjima njihovih pitanja”, za DW kaže Mustafa Alendar iz Stručne službe odjela za javnost, Gradskog vijeća Mostara.

On ocjenjuje da bi, kada se jednog dana u Mostaru održe izbori i bude izabrano Gradsko vijeće, isto moralo zasjedati svaki dan cijelu jednu godinu kako bi se moglo nadoknaditi propušteno.

“Izvedivo je, iako je ovo situacija bez presedana. Građani su jako oštećeni na tehničkoj razini zbog odluka važnih za njihov život, ali i kroz politički aspekt, funkcioniranje javnih poduzeća, nadzornih odbora kao i političke dogovore. Osakaćen je javni politički život, ne postoji politička arena u kojima bi se, kako demokracija predviđa, potrošile nagomilane strasti”, smatra Alendar.

“Mostar je uzorak svega što se događa u državi”

I Mostarka Amna Popovac, poslovna žena i društvena aktivistkinja također smatra da su posljednji događaji oko “mostarskog smeća” samo posljedice dugogodišnjeg stanja u Mostaru zbog kojeg svi trpe.

“U Mostaru se problemi ne rješavaju, nego trpaju pod tepih i onda eksplodiraju u najgorem trenutku, kao ovo smeće što gledamo danima na ulicama. Smeće je samo posljedica zapuštenosti. Trpimo svi, mladi, stari, žene, muškarci i ne znam koliko dugo će još uspjeti taj bijes zadržati u sebi”, komentira ona za DW.

Prema političkoj analitičarki iz Sarajeva, Ivani Marić, izgleda da Mostarci imaju vrlo visok prag tolerancije na zbivanja u svom okruženju, ali i da su plodno tlo za manipulaciju.

“Mostar se često koristi kao grad koji može služiti kao uzorak svega što se događa u cijeloj državi. Problem odvoza smeća nije nov. To je problem kojeg zaštitnici ‘nacionalnog smeća’ za sobom vuku već više od dva desetljeća. Ne sumnjam da će vodeći političari čak i tu količinu smeća ponovo uspjeti ugurati pod tepih zavaravajući građane pričom da nisu krivi oni već “oni sa druge strane”, smatra ova politička analitičarka. Ona zaključuje da Mostar i BiH neće krenuti dalje, niti biti bolje sve dok se više vjeruje lažima političara nego vlastitim očima.

“Zbog političkog diskursa svi ispaštaju”

U Mostaru je nedavno boravio i Banjalučanin Srđan Puhalo, socijalni psiholog i politički analitičar. On mostarsku situaciju ovako promatra:

“Prihvaćanje trenutnog kao jedino mogućeg ili da će OHR to promijeniti, nosi sa sobom dugoročno katastrofalnu posljedicu. U Mostaru ljudi nisu glupi, nisu neradnici, ali je jasno da zbog političkih diskursa na temelju etničke podijeljenosti svi ispaštaju”.

On za DW ponavlja da se, čak i kada se pokuša tražiti odgovornost, servira klasična birokratska priču o nedodirljivosti. “Ovo je priča o ‘dva jarca na brvnu’. Na razini pojedinaca dobro funkcioniraju, ali na razini kolektiviteta ne. Za građane to je problem, za političare je savršenstvo, što pokazuje koliko je sustav okrenut prema pojedincima-političarima, a ne građanima”, kaže.

Međutim, kako je i sam Puhalo kazao, probleme u Mostaru, kao i u BiH teško da će riješiti OHR.

Pomoć Međunarodne zajednice?

Naime, iz Ureda visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka na pitanje hoće li OHR odlučnije reagirati zbog sveopćeg stanja u Mostaru, za DW je dostavljen uobičajen odgovor, ali ovaj put bez izraza „zabrinutosti“, zbog kojeg je sve češće na meti kritika.

Podsjeća se da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, koji se sastao početkom tjedna, pozvao relevantne institucionalne i političke lidere u BiH da se prioritetno pozabave višegodišnjim izbornim zastojem u Mostaru.

„Nedostatak Gradskog vijeća ima stvarne posljedice za sve građane Mostara, kako možemo vidjeti i u trenutnoj teškoj krizi s odvozom smeća. Građani Mostara, kao i građani u svim drugim gradovima u BiH, imaju pravo glasati na općinskim izborima 2020. UO Vijeća za provedbu mira je također jasno naglasio da se pitanje Mostara ne treba uvjetovati drugim pitanjima, te da bilo koje rješenje za Mostar mora sačuvati Mostar kao ujedinjen grad“, glasnogovornik OHR-a Mario Brkić ponovio je zaključke PIC-a, inozemnih veleposlanika, koji godinama uzaludno i bez ikakva rezultata „pozivaju domaće lidere“ da se pozabave boljitkom vlastite zemlje.

Dok se međunarodna zajednica koristi uvijenim, diplomatskim jezikom, Emil Karamatić, novinar i kolumnist, koristi se jednostavnijom retorikom i sa socijalno-psihološkim prizvukom, objašnjava stanje u Mostaru, ali i u BiH. Po njemu smeće nije problem, već nešto ili netko drugi.

“Ovo smeće je personifikacija odnosa prema građanima. Živimo čisti fašizam. Najprije su nas pokrali, sada nas truju. Mostarcima su oduzeta temeljna građanska prava, poniženi su po svim osnovama i u takvoj poniženosti ne znaju kako je prosvjedovati. Slično kao što se događalo u Njemačkoj početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Nije problem smeće. Smeće se očisti iz grada za jedan dan, problem je smeće na vlasti koje se ne čisti već desetljeće. I zato mi živimo smeće i naši životi su pretvoreni u smeće. Mnogi bi mogli pomisliti da se u mojoj izjavi uvreda, međutim nije. Mi živimo uvrede, a to su blagi opisi puno okrutnijih stvari”, zaključuje Emil Karamatić.