Intervjui

Intervju, Sead Pintul (2/2): Opasna je situacija kad se udruže pare i vlast – to je udruženi zločinački poduhvat, u pravom smislu riječi

Drugi, završni dio intervjua sa Seadom Pintulom, urbanistom i planerom iz Mostara, koji, u postratnom periodu, nije bio „nagodan“ i „kooperativan“, pa je u vremenu u kome se stručni i ljudi sa savješću, koji odbijaju biti dio koruptivnog lanca, tretiraju kao balast, morao ranije otići u penziju. Pintul za Antikorupcija.info govori o urbanističkoj katastrofi, za koju je odgovorna vlast i nebrizi te vlasti za Grad, prirodu, ljude. „To se oni dogovore: 'Vi ćete na vašoj strani praviti nebodere, mi ćemo ovamo'. To je zlo, to je katastrofa. Pogotovo praviti izmjene prostornog plana da na onim površinama koje oni predviđaju za gradnju samo što ne piše ime i prezime investitora. Samo im to još fali... Doktor Lugonja kaže meni 'Zašto ne mogu biti dva urbanistička zavoda, jedan da rješava istočnu stranu jedan zapadnu?' A ja: 'Doktore možete li vi liječiti čovjeka da mu liječite desnu ruku a da vas ne interesuje šta je sa lijevom rukom?' Pa jedan organizam je grad, zaboga, ne može to tako.“

NEMA STRUKE U INSTITUCIJAMA SISTEMA. NEMA STRUKE UOPŠTE.

ANTIKORUPCIJA: Ono što se dešava u posljednje vrijeme jeste da se građani, kako Mostara tako i širom BiH, sve više žale na neplansku i nalaganu gradnju i detektujemo da je korijen problema u prostornim planovima. Možemo li se osvrnuti na nekoliko konkretnih primjera, recimo nalegalne gradnje zgrade na Bijelom Brijegu, zgrade Razvitka,…

PINTUL: Što se tiče Razvitka,… Na prostoru gdje je bio objekat p+7, 8 etaža, investitor je došao, dogovorio s nekim političarima da pravi objekat od 23 etaže. To je kontaktna zona istorijske jezgre starog grada gdje je maksimalna visina p+2. Imate dole „neboder“ niže, mi ga Mostarci zovemo neboder, to je od šest etaža, prvi veliki objekat u tom prostoru. Svako ga je u Mostaru zvao neboder. Šest etaža – neboder! E zamislite sad 23 sprata. Umjesto 60 stanova sada bi trebalo biti 310. To je jedno 500 djece, koji kad izađu mogu se samo igrati na cesti.

I to su tako počeli dizati u nebesa, da je to jako dobro, da su to „vertikalni akcenti“, da je to pozitivno. Međutim, i građani a i čak i neki političari su progledali da se ne može to praviti na tim prostorima i to je stalo.

Ali opasna je situacija kad se udruže pare i vlast. A to je upravo u nas. To je udruženi zločinački poduhvat, u pravom smislu riječi.

Ja znam planove za zgradu od 14 spratova preko puta Hita, itd. I to se oni dogovore: „Vi ćete na vašoj strani praviti nebodere, mi ćemo ovamo“. To je zlo, to je katastrofa. Pogotovo praviti izmjene prostornog plana da na onim površinama koje oni predviđaju za gradnju samo što ne piše ime i prezime investitora. Samo im to još fali. Sve oni znaju ko će gdje praviti. I to će „posušiti“ Urbanistički zavod, to će sve ucrtati.

Pokušaćemo još na Vijeću. Ja kontaktiram sa nekim ljudima, ne bi li progledali, bar da se izbore da bude jedna stručna revizija toga što oni (vlast) misle praviti. Jer oni i na skupu nisu spomenuli šta se mijenja, samo su rekli da će biti puno legalizacije, da se zbog toga radi.

ANTIKORUPCIJA: Pominjući izmjene planova i visokogradnju na mjestima koja nisu predviđena za to, da li se u isto vrijeme mijenjaju i neke druge stvari u prostornim planovima? Znamo da postoje standardi – koliko treba da bude zelenila, parkova, međusobne udaljenosti,…

PINTUL: O tome niko ne razmišlja. Jer, nema struke u institucijama sistema, nema struke uopšte.

Pazite, imate primjer onog nadvožnjaka za djecu što su napravili. Niko nikad nije vidio nekoga da ide gore. A zašto da ide gore kad ima pješački prijelaz pa pređe na drugu stranu. I svako auto koje naiđe mora stati da dijete prođe. A tad su na to bacili pola miliona maraka. I niko neće odgovarati. To je samo zato što nemaju nijednog inžinjera saobraćaja ni u jednoj instituciji koja se pita.

Oni su htjeli da prave podvožnjak kod gimnazije, jer „nekad je bio“. Zaboga, tu je bio Ćiro, manevriso po sat vremena i moralo se proći ispod. Sad nema potrebe za podvožnjakom. To je isto kao da na ravnoj livadi umjesto ceste praviš most.

Ali, takva nam je nekompetentna vlast. On, ako je dobio neku funkciju, misli da je dobio i pamet i znanje i sve. Što kaže Crnogorac, najgori su ti ljudi ne zna a ne da se učiti. Niko od njih neće da sasluša nekoga iz struke ili da ga pita: „Pomozi mi, daj mi savjet“. Svi sve znaju. Ja sam u ovakvim stvarima bijesan. Nisam podesan za nekakav normalan dijalog – odmah se naljutim. (smijeh)

ANTIKORUPCIJA: Kad govorimo o temama na koje su se žalili građani, jedna od njih je deponija Uborak. Možete li ukratko prokomentarisati ovaj problem.

PINTUL: Ovako, suština je opet u nekompetentnim institucijama. Mi smo imali dvojicu ekologa u urbanističkom zavodu, prije, imali hidrogeologa, imali seizmologa i sve struke, pedologa i tako dalje. Sada od njih nema niko.

Godinama smo mi istraživali prije rata pogodno mjesto za deponiju. Nismo uspjeli, jer je to izuzetno složen posao. Treba da se buši da se dođe do tekućice podzemnih voda, da se boje te vode i vidi gdje se na kraju na izvorima pojavljuju jer je sve ovo kras. Ne možete staviti smeće ako ćete zagaditi negdje izvore.

To je vrlo kompleksan i složen istraživački projekat. A ovdje ga nema ko uraditi. Oni su delegirali problem na Urbanistički zavod. Ko će mu u Urbanističkom zavodu to raditi? Nema nikoga.

Nema institucije koja to može uraditi. Kao što se ne mogu raditi ni planovi. Ali njima ni nije u interesu da se planovi rade, jer dogovore se šefovi stranaka i narede Komisiji sa stručnu ocjenu da kaže da to može i to tako ide.

A ne mogu to sa Uborkom raditi. Ne mogu to raditi sa deponijom smeća.

ZLOČINI U PROSTORU NA SVAKOM KORAKU

ANTIKORUPCIJA: Uborak, nažalost nije jedini ozbiljni problem s kojim se Mostar suočava.

Imate užasne zločine u prostoru na svakom koraku. Na prostoru rudarskih kopova, prave se objekti koji nisu nikako smjeli tu da dođu. Stručnjaci su godinama istraživali i snimali gdje tone zemlja, gdje su podzemne štolne, gdje je stabilno, pa se na osnovu toga napravi zoning, gdje može biti samo parking, gdje može biti prizemnica, gdje može maksimalno do p+2. Sad imamo ogromne zgradurine na rudarskim kopovima. I to je jedna ozbiljna tema.

Dalje, što se tiče prirode, najkritičniji je prostor Dive Grabovice, jedno od najvrjednijih prirodnih područja Jugoslavije, zbog geomorfologije, flore i faune. To je bilo od doba Austrije zaštićeno kao lovište Cara Franje Josifa, zatim zaštićeno kao lovište Kralja Aleksandra i u novije vrijeme zaštićeno lovište Saveznog izvršnog vijeća (SFRJ), po nekoliko osnova, kao uzgojno lovište, kao zimovnik divljači, kao rijetke zaštićene flore i faune, kao geomorfološki fenomen i tako dalje. To je nešto što je evropska i svjetska prirodna baština.

Sad se tamo vadi šljunak već dvadeset godina. Razvaljuje se bagerima. To je strava. I niko ih ne zaustavlja. Čak njima je dobro da nemaju nikakve papire. Morali bi, inače, plaćati koncesije godišnje, jer taj kubik šljunka je sad 30, 40 maraka. On dnevno deset kamiona ima, 2-3 hiljade maraka.

I oni vade, eksploatišu, melju, prodaju, da ta vlast ništa ne radi. Vjerovatno od tih vlasti ima neko nešto: „Nemoj me dirati i evo tebi“. Možda ja pričam kao mahalac, kad tako govorim, ali nema logike drugačije da ga on toleriše, ta vlast.

ANTIKORUPCIJA: Pomenuli ste i gradnju u vodozaštitnim zonama. Koliko gradnja objekata u vodozaštitnim zonama može uticati na život i pitku vodu. Pominjali ste primjer Bune čini mi se, ali i primjer Sarajeva.

PINTUL: U cijeloj BiH imate taj problem.

Na ilidži su dali Arapima da grade. Ukinuli, smanjili jednu zonu. Imaju 3 zone zaštite. Prva je na kojoj ni čovjek ne smije da hoda, maltene. Ukinuli su treću zonu zaštite gdje ne mogu da budu kanalizacije, stoka i tako dalje, da bi na tom prostoru izdali Arapima da grade kuće. I sad imate na izvoru Bosne Ešerihiju Koli u vodi a Sarajevo pije tu vodu.

Isto se dešava na drugim mjestima. Imate na Rujištu izvor Ošljak koji je zagađen, više se ne može korisiti. Izdašan izvor sa koga smo mi nosili vodu u Mostar da pijemo. Ali su napravili iznad nivoa izvora bespravno vikendice.

Čak kad legalizuju, da oni kažu „Zaboga, nemojte ovo, ne smijete ovo, ovo treba da se ukloni,…“. Ne. Samo „posušuju“ bespravne aktivnosti, bez ikakvih usmjerenja, bez ikakvih tehničkih uslova, bez bilo čega.

ANTIKORUPCIJA: A, na koji način se na klizištima mogu graditi objekti? U kom slučaju se zapravo isplati sanirati klizišta da bi se gradilo?

PINTUL: Za jedan dio Mostara, južno od željezničke stanice, gdje imate pijeske pomiješane sa glinom, nanose visoke od 2 do 4m, geolozi nisu pristali da potpišu da se tu legalizuju objekti. Jer kod velikih kiša i podzemnih tokova može se uvijek desiti, pogotovo ako dođe do nekog potresa, da sve to krene dole na magistralu. I nijedan geolog nije pristao nikada da to potpiše, da se to legalizuje.

Sad je sanacija vjerovatno jako skupa. A može se graditi svugdje, može se i pod vodom graditi, samo koliko to košta. Jer vi jednostavno morate ići vertikalnim stubovima do tvrdog tla. Kada dođete do stijene, tada možete graditi, ploču izliti.

Ali niko od njih nije išao na to. Nego su pravili uobičajene temelje, 50, 60 cm. Kada se to potpiše i ako njemu sklizne kuća, dužan je neko da mu sanira i da mu plati to. Ko će preuzimati odgovornost za to?

ONI NE ZNAJU ŠTA IH PITAM

ANTIKORUPCIJA: Imate li neke pozitivne primjere iz okruženja ili šire, kako su neki drugi gradovi ili države riješili problem nelegalne i neplanske gradnje.

PINTUL: Prije rata su nam se smijali. Postavljao sam pitanje (na temu nelegalne gradnje) u Beču, poslije rata sam postavljao pitanje u Danskoj: „Kako vi postupate kada neko napravi nešto bespravno?“ Oni ne znaju šta ih pitam.

„Kako?, Pa, ne može napraviti bez dozvole. Ne može.“

Znam da su u Njemačkoj bili uveli da ga puste da gradi. Naši neki dođu grmalji tamo. On ga ne zaustavlja nikako. Nego kad završi sve, čak je i njegovo zemljište, čak može tu i dobiti dozvolu za gradnju. Prvo se njemu sve sruši, odveze materijal i fakturiše mu se. I ako ne može da plati ide u zatvor.

I kad jednom ti to uradiš, neće niko više. Normalno, ako ima države, neće.

ANTIKORUPCIJA: Da li je kod nas rušenje rješenje?

PINTUL: Šta je njima (u vlasti) problem? Što su oni krivi što su ovi napravili. I sad su oni u jednoj moralnoj dilemi. Kad nije reagovao kada je on pravio, kako će mu sad srušiti. On je sukrivac u tome što se desilo, a nije ni pokušao zaustaviti nikoga. A da je on njemu uputio dopis da mora stati a on nastavio mogao bi mu srušiti. Ali nije ni to. Nije ništa.

Mi smo prije rata uz zid pravoslavne crkve imali 13 objekata počeli ljudi praviti, sve iz istog sela, negdje iz Bosne. I kažu im „Pa što ne pravite odakle ste došli“, a oni kažu „Ne daju nam, oni nam ruše“. „A i ovdje ćemo vam srušiti“. I kada je Milan Budlić, moj drug, potpisao da se ruše objekti, srušeni su. Išli u Beograd da se žale, „Nama ruše zato što smo Srbi!“. A oni (u Beogradu) vidjeli u potpisu Srbin mu potpisao rušenje.

Bilo je države, kakva god da je bila. Bilo je i tad bespravne gradnje, ali se nešto radilo, zaustavljalo se. Uz zid pravoslavne crkve, zaštićenog objekta, oni srušili borove i hoće kuće da prave???

ANTIKORUPCIJA: Koji je onda vaš savjet?

PINTUL: Teško je. Ja ne vidim svjetlo na drugoj strani tunela. Da je odgovoran imalo taj Visoki predstavnik, i „međunarodna zajednica“… jedino oni koji su napravili ovu glupavu državu ovako, mogu nešto uraditi. Kaže Incko meni, poslao odgovor: „Odlično ti je to“. Ja sam napisao naslov „Urbanizam u funkciji integracije grada“. Koje poteze da napravi da se grad integriše. „Sve je to dobro ali vi to sami morate da uradite.“

ANTIKORUPCIJA: A koji su to potezi?

PINTUL: Jedinstveno planiranje na nivou grada. Jedinstveno finansiranje. Da se uzme strankama na vlasti novac koji ide od komunalija, od renti i od ostalog. Da se formira fond za uređenje građevinskog zemljišta, koje je pod velikom lupom od potpisnika nekoliko i rade se po programima svakih tri do šest mjeseci i to se usvaja. Ako pokuša neko nešto prevariti, leti, ide u zatvor. Čim se vrte velike pare postoje mogućnosti. Ali sve to treba staviti pod kvalitetnu lupu i napraviti mehanizme da ne može niko otuđivati javna sredstva. To je napisano.

Doktor Lugonja kaže meni „Zašto ne mogu biti dva urbanistička zavoda, jedan da rješava istočnu stranu jedan zapadnu?“ A ja: „Doktore možete li vi liječiti čovjeka da mu liječite desnu ruku a da vas ne interesuje šta je sa lijevom rukom?“ Pa jedan organizam je grad, zaboga, ne može to tako.

I u tom smislu se može integrisati sve. Uzeti im pare i nadležnosti i napraviti institucije sistema koje stručno i odgovorno mogu izvršavati zadatke.

SAMO JE BITNO DA SE OVCE NE POMIJEŠAJU I DA SVAKO SVOJE MUZE

ANTIKORUPCIJA: Koji biste savjet dali građanima kako Mostara tako i Bosne i Hercegovine, na koji način da se uključe više, kad primijete određene nelegalne aktivnosti, kada…?

PINTUL: Mogu oni šta god hoće ali to ne pije vode. Inspektor dođe i napiše i onda načelnik podere to inspektoru: „Šta se ti petljaš? Mi smo im i rekli da prave.“

Suština je uvijek u političkoj volji da nešto krene na bolje. A ovdje je nema. Jer je podijeljeno na te nacionalne torove. I svako od tih što se pitaju je vidio svoj interes u okviru svog tora. I samo je bitno da se ovce ne pomiješaju i da svako svoje muze.

A narod, narod, kakav je, šta ćeš,… kao siva masa koju oblikuje televizija i ovi ostali… Nema pozitivne energije i kritične mase da se nešto promijeni. Da se digne revolucija, ko će je dignuti.

Ima sirotinje i na jednoj i na drugoj i na trećoj strani i da se udruže mogli bi nešto uraditi, ali sve je to iscjepkano. Svakome od njih govore da mu je onaj drugi kriv.

ANTIKORUPCIJA: Plan BiH iz 1982 je još uvijek aktuelan i ne postoji novi plan? Koliko je ovo sve novo što se dešava usklađeno sa tim planom?

PINTUL: Svi oni kažu: „Neće oni nama iz Sarajeva naređivati“. To sa kim god da sam pričao.

Recimo načelnik općine Konjic kada sam dolazio na javnu raspravu o auto-putu i nešto im ja rekao: Ne možete vi u okviru nacionalnog parka graditi, davati šljunkove da se vade, da se radi, pravi, mimo plana, jer to je krovni plan koji se mora poštovati. „Meni Sarajevo da određuje šta ću ja raditi u Konjicu? Mi ćemo formirati svoj nacionalni park.“

On ne zna ni šta je nacionalni park. On misli da je to od interesa za opštinu. To je državni dokument. „Mi ćemo to po svome, nećete vi nama određivati. Ti iz Sarajeva si došao meni da pametuješ.“

Tako da… šta ćeš… ti su na vlasti sada.

ANTIKORUPCIJA: Onda ne postoje ni neki zajednički ciljevi i vizija?

Imaju zajednički ciljevi. Da svako opljačka svoj narod i da jedan drugom pomažu dok to rade.

A vizija je da nema države, to je njihova vizija. Ustvari, o državi oni uopšte i ni ne razmišljaju. Njih ona ne interesuje. Njima je bitno da namire djecu i unučad i kad ga i smjene, njemu lijepo. Al, šta ćemo mi pričati, kada hoće ovi koji upravljaju s nama iz „međunarodne zajednice“ da tako bude. Da hoće drugačije ne bi ovako ni bilo.

Tako da ne znam. Ja pokušavam. Malo mi je ostalo života da nešto pokušam i pokušavam. Ali, svaki put dođem na neku tvrdu prepreku. Ne vidim rješenje. Nadam se u ove mlade, ne bi li neko nešto pokrenuo.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije