U pozadini priče o izdavanju diploma sa neakreditovanih visokoškolskih ustanova u BiH, koju u poslednje dvije godine „gura“ neformalna grupa studenata „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“ aktuelizovano je i pitanje nagle ekspanzije privatnih srednjih škola i diploma koje one izdaju.
U fokusu je prva bila Srednja strukovna škola sa pravom javnosti Centar za obrazovanje iz Širokog Brijega, kada je dolaskom na čelo Gradske uprave u Banjaluci Gradonačelnik Draško Stanivuković javno objavio spiskove zaposlenih, njihove stručne spreme i obrazovne ustanove na kojima su stekli diplomu. Njihovom provjerom utvrđeno je da su se službenici u velikom broju školovali u Širokom Brijegu – pri čemu je čak šest zaposlenih u Gradskoj upravi steklo diplomu 27.1.2017. godine, a 23 nekoliko dana kasnije odnosno 31.1.2017, uz ne mali broj drugih, koji su diplomu te srednje škole u Zapadnohercegovačkom kantonu dobili u drugim vremenskim periodima.
“Pored ovoga, veliki problem kod provjere diploma predstavljaju diplome koje su izdale obrazovne instituacije koje su prestale sa radom, zbog čega se diplome moraju provjeravati u Arhivu RS, kao i diplome izdate u zemljama regiona. Do sada su provjerene diplome 45 srednjih škola i 13 privatnih fakulteta, a od pojedinih još očekujemo odgovor. Preostaje da se provjeri 297 diploma državnih fakulteta”, izjavio je, ovim povodom, šef Kabineta gradonačelnika Vladimir Grujić.
U međuvremenu, sredinom 2017. godine, ta škola prešla je u vlasništvo “Eduka” GmbH iz Frankfurta, dva mjeseca prije nego što je od Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) zatražena istraga u vezi sa radom ove srednje škole.
Koliko je trenutno privatnih srednjih škola u BiH, teško je sa sigurnošću reći. Poslednji zvanični podaci koje ima Centar za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (CIP) je da ih je 37, uključujući i one koje su osnovale različite religijske zajednice. Međutim, prema istraživanju grupe „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“, neke od njih su prestale sa radom, a osnovane su nove, pa su i ti podaci CIP-a nepouzdani. Jer, kao što niko ne kontroliše izvore njihovog finansiranja i može ih bez problema osnovati svako ko ima novaca, niko ne kontroliše ni njihove elaborate o osnivanju ili se to radi površno. Cijene školarina se određuju po nahođenju i procjenama osnivača, niko ih ne tjera na transparentnost rada.
Ipak, prema istraživanju grupe, trenutno ih je najviše u Sarajevu, ukupno sedam, po pet ih je u Banjaluci i Mostaru, četiri u Travniku, po tri imaju Bihać i Široki Brijeg, po dvije Tuzla, Zenica i Bijeljina i još šest bosanskohercegovačkih gradova prema javno dostupnim podacima ima po jednu privatnu srednju školu.
U javnosti se, kao po matrici, one predstavljaju kao obrazovne ustanove na kojima su diplome koje one izdaju za prekvalifikaciju, doškolovavanje, osposobljavanje i usavršavanje, međunarodno priznate, da su članice međunarodnih organizacija, da se po sticanju njihovih diploma obezbjeđuje zaposlenje u inostranstvu i niz drugih pogodnosti u odnosu na diplome stečene na državnim srednjim školama.
Kada su u pitanju vlasti, one čini se za sada na sve to gledaju sa strane. Formalno, u Federaciji BiH prema Ustavu tog entiteta, federalne jedinice, odnosno kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. U oblasti obrazovanja, kantoni su nadležni za utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja. U svih deset kantona u FBiH uspostavljena su kantonalna ministarstva obrazovanja, koja su nadležna i odgovorna za oblast obrazovanja, a samim tim i obrazovanja odraslih.
U Republici Srpskoj privatne srednje škole su vezane za donošenje Zakona o obrazovanju odraslih, koji je NSRS usvojila u junu 2009. godine, a Zavod za obrazovanje odraslih, upravna organizacija u sastavu Ministarstva prosvjete i kulture RS, otpočeo je sa radom slijedeće godine. Organizatori obrazovanja odraslih su osnovne i srednje škole koje su registrovane za obrazovanje odraslih i specijalizovane organizacije za obrazovanje odraslih kao što su radnički univerziteti, centri za obuku, škole stranih jezika, auto škole kao i druga pravna lica koja ispunjavaju uslove predviđene pojedinačnim programom za obrazovanje odraslih.
Sa druge strane oni koji steknu diplome na privatnim srednjim školama, za sada nemaju većih problema, osim onih pojedinačnih, koje iznose u javnosti i to uglavnom putem društvenih mreža.
„Molim vas da mi javite kontakt broj kako bih mogao razgovarati s Vama o načinu ishodovanja diplome medicinske sestre za moju kćerku. Naime, ona je kod Vas završila prekvalifikaciju za medicinsku sestru u trajanju od dvije godine, obavila svu potrebnu praksu u Općoj bolnici u Orašju te izradila završni rad. Nažalost, kada je trebala dobiti diplomu pokrenuta je akcija policije protiv osnivača centra i od tada ne možemo dobiti nikoga sa kim bi mogli razgovarati o načinu rješavanja ovog problema. Molim Vas da me kontaktirate kako bi smo riješili ovo pitanje na obostrano zadovoljstvo“, primjer je obraćanja onih koji su imali probleme sa jednom od tuzlanskih privatnih škola.
