Nezainteresovanost bh. političara za uređenu državu i njihova sklonost zloupotrebi položaja i grabljenju budžetskih sredstava, odnosno, nesklonost stavljanju javnog interesa ispred svog ličnog, možda je najočitija na temi sukoba interesa.
Iako “međunarodna zajednica” i nevladin sektor u BiH godinama uporno insistira na donošenju zakonskih rješenja koja bi uredila ovu oblast na zadovoljavajući način, odnosno efikasno rješavala i oštro sankcionisala slučajeve sukoba interesa, političari na svaki način opstruiraju ove napore. I to kako na državnom nivou, tako i u entitetima.
Postojeća zakonska rješenja i njihova provedba, u načelu, više stimulišu, nego što predstavljaju efikasno sredstvo za borbu protiv sukoba interesa.
Transparency International je svojevremeno objavio da je identifikovao preko 300 važnih funkcionera, na različitim nivoima vlasti, koji se direktno ili indirektno nalaze u sukobu interesa, obavljajući po dvije ili više nespojivih funkcija.
A svojevremeno stavljanje nadležnosti za odlučivanje o sukobu interesa na državnom nivou u ruke političara, praktično je ionako loša zakonska rješenja dodatno obesmislilo.
Blokade, odnosno opstrukcije rada Komisije za odlučivanje o sukobu interesa u BiH, postale su redovne, a odluke i sankcije, kad ih se i donese, potpuno besmislene.
Jedan od najilustrativnijih primjera, za sve slabosti u kontekstu Zakona o sukobu interesa i njegove provedbe je slučaj Dragana Čovića, koji se, zahvaljujući opstrukcijama, razvukao od početka 2018. godine (kada je Čović bio član Predsjedništva BiH i predsjednik HNS-a, koji je primao donacije iz budžeta), do marta 2021., kada je (sada kao delegat u Domu naroda državnog parlamenta), Čović konačno postao predmet razmatranja i odluke Komisije. Pri tome je, više od 3 godina opstrukcija završilo kaznom – “obustave dijela mjesečne neto plate u iznosu od 10 posto, koju Dragan Čović ostvaruje kao delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, u trajanju od jednog mjeseca”???
Ilustrativna je i, na istoj sjednici donešena, odluka o kažnjavanju tadašnjeg poslanika u državnom parlamentu, a aktuelnog ministra bezbjednosti BiH, Nenada Nešića, kome je za dvije godine istovremenog obavljanja funkcije poslanika i vd direktora Javnog preduzeća “Putevi RS” izrečena kazna obustave – 10 posto mjesečnih primanja u trajanju od šest mjeseci.
Dakle, kazne koje su, kako upozoravaju praktično svi kritičari postojećeg stanja, potpuno neadekvatne.
Prema nekim najavama (a sve optimistične najave, koje su u vezi s našim političarima, u pravilu, treba uzimati sa rezervom) u novom zakonu o sukobu interesa, koji je jedan od uslova za otvaranje pregovora o članstvu u EU, kazne za prekršioce bi bile drastično pooštrene – novčane do 20.000 KM, uz mogućnost razrješenja sa funkcije, a članovi Komisije, koja bi bila nezavisna, bi, umjesto političara, bili nestranački i stručni kadrovi, a predmet njihovog interesovanja znatno proširen. A civilno društvo mašta i o imovinskim kartonima političara i njihovoj kontroli, kao dodatnoj nadležnosti Komisije.
Dakle, nije ni čudo što političari na svaki način pokušavaju “nadmudriti” strance i neusvojiti ovaj zakon ili ga usvojiti u obliku u kome će on biti još gori od aktuelnog – slično posljednjim izmjenama Zakona o sprečavanju sukoba interesa u RS, koje zapravo legalizuju određene oblike sukoba interesa.
Zato i pored toliko proteklog vremena i toliko priče o njemu i toliko javno iznesenih stavova i zahtjeva domaćeg civilnog društva i “međunarodne zajednice”, Zakon još uvijek nije izašao iz Vijeća ministara i došao do parlamenta.
Ali smo umjesto Zakona, konačno dobili sjednicu Komisije. Sa diskutabilnim efektom donesenih mjera i smislom i tih mjera i rada komisije na ovaj način.
Komisija za odlučivanje o sukobu interesa BiH utvrdila je, naime, na juče, 20.01., održanoj sjednici, da je direktor Regulatorne agencije za komunikacije BiH Draško Milinović prekršio zakon jer se nalazi na čelu Teniskog saveza RS koji je dobio desetine miliona KM iz budžeta za izgradnju teniskih terena u Banjaluci. Za ovaj prestup je kažnjen – obustavom 10% plate u narednih 6 mjeseci zbog sukoba interesa.
Dakle, za nekoliko desetina nezakonito primljenih miliona kažnjen je oduzimanjem nešto više od polovine jedne mjesečne plate???
Pritom, slučaj je dodatno sporan i što se prebacivanjem novca na račune Saveza izbjeglo provođenje postupka tendera za izgradnju ovog objekta, na šta je Transparency International BiH takođe upozoravao. Al tu već ulazimo u temu “nezavisnog pravosuđa”.
Na istoj sjednici nije izrečena sankcija protiv Nermina Nikšića, kojeg je TI BiH prijavio još dok je obavljao funkciju poslanika u Predstavničkom domu PS BiH, jer je njegov sin direktor preduzeća koje je poslovalo sa javnim preduzećem „Igman“ d.d. Konjic, što je jasno zabranjeno Zakonom. No, nakon sjednice je rečeno da je postupak protiv Nikšića obustavljen.
Zbog iste situacije još prije dvije godine TI BiH je prijavio tadašnjeg člana predjedništva Milorada Dodika, jer su firme članova njegove uže porodice dobijale poslove od države. Ipak taj slučaj nikada nije razmatran, a danas se na sjednici Komisije našao pod tačkom “razno”. Kako je rečeno, odluka nije pripremljena i Komisija nema materijale po kojima može raditi tako da će se o svemu izjasniti na narednoj sjednici.
I ne bi bilo čudno da su ova dva postupka, dio koalicionog dogovora i politike “ruka ruku mije”. Odnosno da je postupak protiv Nikšića na ovoj sjednici obustavljen, da bi se isto desilo i sa postupkom protiv Dodika na sljedećoj sjednici.
Na održanoj sjednici donesena je i odluka o pokretanju postupka protiv aktuelnog ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića kojeg je TI BiH prijavio zbog sukoba interesa, jer je vlasnik Izdavačke kuće “NAM“ iz Tuzle koje je nedavno na dva tendera dobilo preko 1,4 miliona KM, iako je privatnim firmama državnih funkcionera izričito zabranjeno da sklapaju poslove vrjednije od 5.000 KM sa bilo kojim organom koji se finansira iz budžeta.
Komisija je, takođe nakon prijave TI BiH, pokrenula i postupak protiv novog direktora BH Telekoma Amela Kovačevića, bivšeg savjetnika ministra inostranih poslova BiH Elmedina Konakovića. Kovačević je, naime, imenovan za generalnog direktora, iako Zakon ne dozvoljava savjetnicima izabranih zvaničnika da rukovode javnim preduzećima šest mjeseci nakon isteka mandata.
Na jučerašnjoj sjednici izrečene su, između ostalog, sankcije poslaniku u Predstavničkom domu BiH Obrenu Petroviću kao i bivšem direktoru Agencije za lijekove BiHAleksandru Zolaku.
I ova konačno održana sjednica Komisije, potvrđuje potrebu da se postojeća neučinkovita praksa, i zakonsko rješenje u njenoj osnovi, moraju mijenjati. Novi Zakon o sukobi interesa jeste zahtjev Evropske komisije, ali je, prije svega, potreban građanima ove zemlje. Koji, s druge strane, sa zaprepašćujućom indolencijom, nijemo posmatraju “pregovore političara” (i o ovom zakonu i o našoj budućnosti). I njihovu nezainteresovanost za dogovor. Koja je logična, jer je motivisana ličnim interesima. Ali je ćutnja i javno nemanifestovanje svog stava građana nelogična. I u neskladu sa njihovim interesima.
