Intervjui

Intervju Momir Dejanović: “Nakon podizanja optužnice počinje akcija spašavanja bivšeg gradonačelnika”

"Većina Dobojlija smatra da je gradska vlast lopovska, odmetnuta, bahata, nenarodna i štetočinska, da je ova vlast pljačkom, (ne)djelovanjem tokom poplava i drugim nedomaćinskim postupanjem nanijela štetu gradu Doboju od nekoliko stotina miliona KM." Ovo u razgovoru za Gerilu tvrdi Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku iz Doboja. On za naš portal objašnjava zašto Doboj već godinama nosi epitet grada „slučaja“ u kojem su izborne krađe postale pravilo, a ne izuzetak, zbog čega, prema njegovom mišljenju, ni skoro deset godina od katastrofalnih poplava nema odgovornih za nezapamćenu tragediju koja je pogodila taj grad, (ne)postojanju građanske svijesti kod nas, obračunu vlasti sa neistomišljenicima…

Nemamo razvijenu kulturu pobune protiv vlasti kao u Francuskoj i drugim državama i nije realno očekivati da će se građani pobuniti ili na izborima kazniti vladajuće partije zbog kriminalizacije klevete, zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ili donošenja nekog drugog zakona. Čak i kada bi se organizovao referendum o ovim zakonima, moguće je da bi ih većina podržala“, kaže Dejanović.

Veliku pažnju javnosti nedavno je privukao konačni početak sudskog procesa protiv bivšeg gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića kako bi se utvrdila njegova odgovornost za katastrofu koja je prije skoro decenije odnijela 11 života i nanijela ogromnu štetu Doboju. Da li je Petrović najveći krivac što je Doboj tada toliko stradao?

Postoji podijeljena odgovornost za poplavu 2014. godine lokalnih i entitetskih vlasti, zbog čega je Centar za humanu politiku u junu 2014. godine podnio krivičnu prijavu protiv direktora Voda Srpske, dobojskog gradonačelnika i drugih odgovornih u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Po ovoj krivičnoj prijavi tužilaštvo nije postupalo, kao što nije provjeravalo navode i provodilo istrage po desetini drugih osnovanih prijava koje smo podnosili. Optužnica protiv dobojskog gradonačelnika i šefa civilne zaštite zbog izazivanja opšte opasnosti i masovnog ubistva 11 Dobojlija podignuta je na osnovu krivične prijave tadašnjeg predsjednika RS, po kojoj je u 2014. godini postupala dobojska policija i podnijela izvještaj specijalnom tužilaštvu, koje je nečineći ništa nakon pet godina predmet proslijedilo dobojskom tužilaštvu, a koje je nakon tri godine bilo prinuđeno da podigne optužnicu.

Vjerute li da će taj slučaj ikad dobiti pravičan epilog?

Vidite, nakon podizanja optužnice počinje operacija spašavanja bivšeg dobojskog gradonačelnika, u kojoj pod uticajem optuženog i njegove odbrane dobojski okružni sud kukavički traži izuzeće nakon potvrđivanja optužnice, vrhovni sud dozvoljava izuzeće i predmet ustupa banjalučkom okružnom sudu, čije je sudsko vijeće imenovao predsjednik odjeljenja koji je oženjen sestrom bliskog saradnika bivšeg dobojskog gradonačelnika. Zbog navedenog, Centar za humanu politiku podnio je krivičnu prijavu i pritužbu disciplinskom tužiocu protiv više sudija Vrhovnog suda RS i okružnih sudova u Doboju i Banjaluci, od kojih najvjerovatnije neće biti ništa. Treba biti pošten i priznati da optužnice i sudskog postupka protiv bivšeg dobojskog gradonačelnika ne bi bilo da nije bilo krivične prijave tadašnjeg predsjednika RS, koji tada nisu bili u ljubavi. Teško se može očekivati da suđenje bude pošteno, imajući u vidu navedeno i koruptivni kapacitet optuženog, koji je spreman dati milion KM ili više za oslobađajuću ili presudu sa simboličnom kaznom.

Obren Petrović na početku suđenja u Banjaluci

Zvuči nevjerovatno da se na suđenje čekalo skoro punih deset godina. Da li je to namjerno urađeno?

Istraga, optuživanje i suđenje odgovornih za poplave 2014. godine trebali su biti završeni do kraja 2015. godine da bi imali svoju zakonsku, kaznenu i preventivnu funkciju. Ovako, optuživanje i suđenje nakon devet ili deset godina od poplave samo manjem dijelu odgovornih, nedopustivo kašnjenje u podizanju optužnice, omogućavanje optuženim i neoptuženim da činjenjem i nečinjenjem nastave da nekažnjeno izazivaju opasnost od poplava, velika vjerovatnoća da će optuženi izbjeći zasluženu kaznu i poruka da neće biti ili će biti blago kaženjeni odgovorni za poplave, znače da bi se mogao ponoviti maj 2014.

Zašto Doboj već godinama nosi epitet grada “slučaja”? Opozicione stranke podnijele su krivične prijave protiv odgovornih za izborne krađe u Doboju 2020. godine, ali ni tu nije došlo do primjerenog kažnjavanja odgovornih?

Kupovina i krađa izbora u Doboju traje od 2008. godine u organizaciji predsjednika vladajuće partije i predsjednika gradske izborne komisije kao glavnog operativca. Do 2018. godine na lokalnim izborima u Doboju pobjeđivao je SDS, a parlamentarnim SNSD, da bi od 2018. godine dobojski SNSD sa koalicionim partnerima kupovao, krao i pobjeđivao na lokalnim i parlamentarnim izborima. Kupovina izbora obavlja se na način da se kupuju birači asfaltiranjem puteva, zapošljavanjem, dodjelom stipendija i druge pomoći, rješavanjem nekog drugog problema i davanjem ili obećanjem davanja neke druge koristi i kupovinom mjesta u biračkim odborima za koju su korišteni milioni KM od uzetih kredita, a krađa izbora se izvodi glasanjem u ime onih koji nisu izašli na izbore, dopisivanjem direktnih glasova i činjenjem protivničkih glasačkih listića nevažećim. Nakon izbora 2008. godine dobojsko tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv dijela odgovornih za kupovinu i krađu izbora, koja je potvrđena od suda i po kojoj je vođen sudski krivični postupak, da bi ucijenjeni i korumpirani tužilac odustao od optužnice iz neobjašnjenih razloga i poslao poruku da se mogu nekažnjeno kupovati i krasti izbori.

Da li je takva praksa nastavljena i u svim narednim izbornim ciklusima?

To se dešava na svim budućim izborima, da bi poslije lokalnih izbora 2020. godine, dobojsko tužilaštvo bilo prinuđeno da na osnovu dokaza iz istrage Centralne izborne komisije podigne više optužnica protiv nekoliko stotina članova biračkih odbora. Prije podizanja optužnica dobojski tužioci, na čijem čelu je bila sadašnja glavna republička tužiteljka, su postigli dogovor sa glavnim organizatorima kupovine i krađe izbora da neće biti istraživani i optuženi organizatori kupovine i krađe izbora. Ovakav odnos dobojskog tužilaštva, koje je kao i ostala tužilaštva u BiH u službi zaštite kriminala i kriminalaca, pokazuje da će kupovina i krađa izbora biti nastavljena. U slučaju kupovine i krađe lokalnih izbora u Doboju 2020. godine treba imati u vidu da su organizatori i izvršioci kupovine i krađe pretjerali jer su već dobijene izbore prije izbora htjeli učiniti ubjedljivijim, da je istragu provela Centralna izborna komisija, da je bila dobro organizovana i sinhronizovana aktivnost praćenja izbora i pritiska od strane slabašne dobojske opozicije i da zbog svega postoje optužnice i suđenje protiv dijela odgovornih, kojih inače ne bi bilo da se radi samo o kupovini izbora i manjoj krađi.

Mislite da će se isto događati i na izborima sljedeće godine?

Da će biti nastavljena kupovina i krađa izbora dokazuje licemjerje Centralne izborne komisije koja je dala saglasnost da se za člana i predsjednika gradske izborne komisije ponovo imenuje glavni operativac izborne krađe, iako je Centar za humanu politiku tražio da se ne da saglasnost na njegovo imenovanje. Centar za humanu politiku podnio je krivičnu prijavu protiv glavnog organizatora kupovine i krađe izbora, glavnog operativca izborne krađe i drugih odgovornih za organizovanu kupovinu i krađu izbora, po kojoj je Republičko javno tužilaštvo odbilo da postupa.

Kako je moguće da lider SDS u Doboju pređe u SNSD, sa sobom povuče skoro cijelu gradsku organizaciju, a onda SNSD, na isti ubjedljiv način kako je pobjeđivao SDS, trijumfuje na svakim izborima u gradu?

Prelazak Obrena Petrovića i većine članova dobojskog SDS u dobojski SNSD bio je očekivan, s obzirom da je od 2006. godine postojala saradnja između Obrena Petrovića i bivšeg poslanika i predsjednika dobojskog SNSD, da je rezultat te saradnje bio dogovor da u Doboju SDS pobjeđuje na lokalnim, a SNSD na parlamentarnim izborima i učešće SNSD u lokalnoj vlasti, da je SDS postao gubitnik parlamentarnih i većine lokalnih izbora, da je Obren Petrović imao uticaj i koruptivni kapacitet da kao stado prevede većinu članova dobojskog SDS u dobojski SNSD i da je Obren Petrović bio uključen u finansiranje prevođenja SDS u SNSD u opštini Petrovo. Pobjede na izborima su rezultat kupovine i krađe izbora, nepoštenih izbora, nejake opozicije i nerada tužilaštva. Značajan dio Dobojlija koji glasa za SNSD je korumpiran dobijenim, obećanim ili očekivanim koristima i navikavanjem na sistem u kome nema mogućnosti da izabere dobru ili bolju vlast, a što je posljedica zloupotrebe javnih resursa i krađe javnog novca kojima se pridobijaju birači koje dobojsko i republičko tužilaštvo toleriše.

Doboj

Da li su za takvu situaciju najodgvornije Dobojlije koje, izgleda, slijepo vjeruju i prate Obrena Petrovića bez obzira u kojoj je stranci, ili se radi o nečem drugom?

Većina Dobojlija smatra da je SDS-ova i SNSD-ova dobojska gradska vlast lopovska, odmetnuta, bahata, nenarodna i štetočinska, da je ova vlast pljačkom, (ne)djelovanjem tokom poplava i drugim nedomaćinskim postupanjem nanijela štetu gradu Doboju od nekoliko stotina miliona KM, da Obren Petrović na koruptivan način odlučuje o svemu i da su svi drugi njegovi potrčci, sluge i robovi, od sadašnjeg gradonačelnika i njegovog zamjenika, predsjednika skupštine i odbornika do predsjednika mjesnih zajednica. Obrena Petrovića i dobojski SNSD ne podražava 90 odsto Dobojlija, među kojima su oni koji ne izlaze na izbore ili glasaju za druge, kao i značajan dio razočaranih koji su glasali za SDS, SNSD i Obrena Petrovića.

Nakon novinara i slobodnih medija, donošenjem Zakona o kleveti, na udaru vlasti sada se nalaze NVO za koje je pripremljen novi zakon. Zašto vlast to radi?

Donesene zakonske odredbe kojima se kriminalizuje kleveta i uvreda i usvojeni nacrt Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija su u funkciji skretanja pažnje sa važnijih problema koje ima i treba da rješava entitetska vlast i nedopustiv ulazak u autonomni prostor civilnog društva sa ciljem da se on uzurpira i kontroliše. Primjedbe Centra za humanu politiku na zakonske odredbe kojima se kriminalizuje kleveta i uvreda nisu prihvaćene. Centar za humanu politiku uputio je i primjedbe na nacrt Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija.

Šta ste izdvojili kao najproblematičnije?

Naveli smo da nema potrebe za donošenjem ovog zakona s obzirom da se određena neregulisana pitanja mogu regulisati zakonom o udruženjima i fondacijama, da nema ništa protiv da se neprofitnim organizacijama zabrani finansiranje političkih partija i kandidata na izborima, kao i drugi uticaj na izborni proces, aktivnosti usmjerenih na nasilno rušenje izabrane vlasti, terorističkih i drugih kriminalnih aktivnosti i slično i da je protiv toga da se propišu i ograniče oblasti djelovanja ili da postoje neodređene i neprihvatljive zakonske odredbe o nedopuštenom političkom djelovanju i političkim aktivnostima, kao i da se ove organizacije etiketiraju kao agenti stranog uticaja. Istaknuto je da za vlast i RS nema opasnosti od djelovanja ovih organizacija, s obzirom da je uticaj ovih organizacija u protekle dvije ili tri decenije mali ili nikakav, kao i da su ove organizacije koristile nekoliko desetina ili stotina miliona KM, da su ovim novcem finansirane plate, porezi i doprinosi za oko hiljadu zaposlenih i da su se ostali troškovi odnosili na nabavku roba ili usluga u BiH. Predloženo je da se donese Zakon o lobiranju, u kojem bi se propisale dozvoljene ili nedozvoljene aktivnosti neprofitnih organizacija koje bi eventualno lobirale za interese drugih država.

Da li vaša organizacija prima novac iz inostranstva?

Centar za humanu politiku povremeno je koristio strane donacije i više ih ne koristi, a protivio se članstvu BiH u NATO, izazivanju kriza i ratova od strane vlada donatora i miješanju stranih ambasada u unutrašnje stvari BiH, za razliku od člana SNSD, bivše zamjenice ministra inostranih poslova i Dodikove savjetnice Ane Trišić Babić, koja je otvoreno lobirala za članstvo BiH u NATO. Teško je očekivati da ove primjedbe i prijedlozi budu prihvaćeni, jer je to odluka predsjednika RS, o kojoj se ne pitaju nejaki Radovan i Miloš i narodni poslanici.

NVO koje su kritički orijentisane prema potezima aktuelne vlasti su “izdajnici” i “strani plaćenici”, dok one NVO i udruženja koja ih podržavaju šta god da urade, spadaju u “patriotske” organizacije. Šta mislte o takvoj podjeli?

Korištenje kvalifikacija izdajnik i strani plaćenik, koja je svojstvena autokratskim i diktatorskim režimima, ima za cilj da diskvalifikuje, pokaže da nisi njihov, da si neželjen i da radiš za nekog drugoga. Društvo, država, entitet i vlast bi trebali da imaju interes i korist od postojanja, djelovanja i partnerstva civilnog društva i njegovog korektivnog uticaja na vlast, što u RS očigledno nije tako. Na drugoj strani, projektne civilne organizacije koje koriste inostrana donatorska sredstva previše su zatvorene, okrenute projektnom biznisu, malo zainteresovane za postojanje ostalih dijelova civilnog društva i potrebu njegove institucionalizacije, nedovoljno angažovane na promjeni oktroisanog projekta nedemokratskog političkog sistema i nesvjesne da korištenje inostranih donacija dugoročno ubija mogućnost uspostavljanja autentičnog i održivog civilnog društva.

Postoji li građanska svijest u RS i BiH? Zbog čega su naši ljudi pasivni na sve što im se dešava?

U BiH postoji većina nezadovoljnih koji su pasivni i manjina onih koji su aktivni i spremni na kritiku i određenu vrstu pobune. Većina nezadovoljnih u BiH ima svijest o beznadežnosti i besperspektivnosti zbog loše i korumpirane vlasti i podjela, koju je teško ili nemoguće iskoristiti za pobunu i potrebne promjene. Dio nezadovoljnih su sa porodicama otišli ili će otići iz BiH, a veći dio će ostati da trpi, čeka i adaptira se na ovakvo stanje. Za sada je realnije da manjina bude aktivna i sklona pobuni, sa planom da utiče na većinu. Civilno društvo treba uspostaviti savez sa nezadovoljnom većinom sa ciljem da se prioritetno obezbijede pošteni izbori, mogućnost izbora dobre vlade, vladavina prava, borba protiv korupcije i uvažavanje podjela, koji su mogući ako se uspostavi autentični umjesto lažnog demokratskog političkog sistema, promijeni izborni sistem i reformiše pravosuđe koje je propali projekat međunarodne zajednice i najlošija grana vlasti.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije