Građanski aktivizam

Jovana Kisin o nedostatku kulture i pravne države (kako u Banjaluci, tako i u ostatku zemlje – op.A.): “Halo bolan, šta te briga što sam došla, moje osnovno ljudsko pravo je sloboda kretanja!”

Za demonstraciju građanske hrabrosti i slobodno izražavanje svog stava, koje, u zemljama kao što je naša, možemo tretirati kao građanski aktivizam, ne trebaju vam nikakve grupe ili organizacije. Pokazuju to razni pojedinci u BiH - politički analitičari kao što je Tanja Topić, intelektualci kao što je Slavo Kukić, ekonomski stručnjaci, kao što je Svetlana Cenić,... ili... advokatica Jelena Kisin. Advokatica iz Banjaluke koja se aktivno bavi pitanjem zaštite ljudskih prava - i kao advokat aktivista i drugih žrtava policijskog nasilja i sistemskog progona i zlostavljanja, ali i kao pokretač aktivnosti kojim se suprotstavlja gušenju slobode javne riječi i djelovanja od strane vlasti. Jovana Kisin je, naime, jedan od advokata koji su, sredinom septembra, predali Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenu ustavnosti izmjena Krivičnog zakonika RS, kojim se pod izgovorom "kriminalizacije klevete" pokušava provesti kriminalizacija slobode javne riječi, odnosno kritike vlasti, s ciljem njenog potpunog gušenja. A da nju, iako je svjesna gdje živi i kome se suprotstavlja, ne mogu zaplašiti i ućutkati, govori i njen današnji komentar, postavljen na njenom Facebook profilu, o događanjima u Banjaluci u vezi pokušaja obilježavanja Dana državnosti u ovom gradu i primjenjenoj kombinaciji političkog, sistemskog i uličnog nasilja prema koalicionim partnerima onog ko odlučuje o svemu u RS (iz čega se izvlači logično pitanje: šta bi tek mogli očekivati ljudi koji mu niti jesu niti imaju namjeru biti ikakvi partneri, iučemu?). Reagovanje Jelene Kisin, prenosimo, u cjelosti.

Mene su od malena učili da kad ti neko dođe u goste trebaš biti srdačan, topao, pristojan. Na novim tanjirima (onim samo za goste) iznijeti slatko i kafu i potruditi se da gostu bude lijepo i ugodno.

Pitam se, imaju li moji sugrađani kućnog odgoja?

Može li iko doći u ovaj naš grad da ne dobije po glavi i po ušima? I da ne krene kolektivna hajka na njega?

Ko god dođe u Banja Luku pita ga se “što si došao i što provociraš”? Halo bolan, šta te briga što sam došla, moje osnovno ljudsko pravo je sloboda kretanja! Zašto samo u Banjoj Luci ljudi moraju polagati račune vlastima i novinarima što su došli i pravdati se da nisu došli da provociraju. Šta je ovo? Geto?

I da se razumijemo, ovo je mnogo šire od politike i ZAVNOBiH (da sad ne ulazimo u paradoks odbijanja tog dijela istorije).

Ne može javni skup ako si Pravde za Davida, ne može javni skup za djecu jer je Pazarić u FBiH, ne može javni skup za 8. mart, ne može javni skup ako si novinar koji ne piše po naređenju, ne može javni skup ako si LGBT, ne možeš doći u BL ako si K. Šmit, ne može javni skup ako je za prava NVO,… ne može ništa. Sve zbog, kako veli naš prepodobni MUP “BEZBJEDNOSTI” dok u isto vrijeme svih mogućih zabrana navijači pale centar grada, povikuju ubij, protjeraj, ispaljuju pirotehnike jačine jedne manje vojne operacije. Ili borci kojima je opušteno dozvoljeno, u vrijeme mjere zabrane okupljanja, da odu direkt do objekta linčovati troje nebanjalučana koji su se ZAMISLITE usudili doći na kafu u BL na datum kad jbg ljudi koji nisu iz BL ne mogu piti kafu u BL. Možda da usvojimo praznik pijenja kafe u BL bez linča i MUP-a?

Pitam se i dalje, važi li taj Zakon o javnom okupljanju za te nezakonito okupljene građane juče? Ili je malo glupo prethodno poslati i instruisati ljude na linč, dok kao MUP ove druge čuva, a kasnije taj isti MUP da im izda prekršajne naloge. Pa jest malo bezveze, i ja svašta pitam.

Sramota me. Po ko zna koji put me sramota. I čega se pametan stidi… (ostatak poslovice imate u linku ispod)

_______________________________________________________________

_______________________________________________________________

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije