Komentari i analize

Hoće li Milorad Dodik za klevetu tužiti i djecu iz jaslica? Ili će prvo provjeriti da li su im roditelji “strani agenti” ili novinari?

Dok se ljudi zabavljaju snimcima dječijih ispada, po internetu, ulice su puste. Zakoni koji legalizuju kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda i trasiraju put u otvorenu diktaturu, usvajaju se bez ozbiljnih protesta. I u suštini, zapravo – ništa nije smiješno.

Viralni video, u kojem se dječak jasličkog uzrasta obraća predsjedniku RS sa “Đe si lopove”, kruži  domaćim i medijima u regiji i izaziva nepodjeljene simpatije. Naravno, ne i kod onih koji bezrezervno podržavaju vlast u ovom entitetu. Na snimku je, osim Dodika, i član predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja je nakon dječakove upadice pokušala da “olabavi” situaciju pa je mališane upitala da li su oni već upisali fakultet (što je valjda trebalo biti duhovito), dok se predsjednik RS kiselo osmjehnuo i udaljio od skupine dječice.

Opozicija republičkoj vlasti, posebno pobornici njenog najžešćeg kritičara Nebojše Vukanovića su ovo vidjeli kao odličnu priliku da se narugaju Dodiku i vladajućoj stranci, pa su već odštampali i majice sa natpisom “Đe si lopove”, a kao što se moglo i očekivati link videa su poslali na brojne adrese.

To nije naišlo na odobravanje kod predsjednikove kćerke Gorice Dodik, koja već neko vrijeme, na društvenim mrežama, funkcioniše kao neformalni porodično-stranački propagandist, i koja je na svom instagram profilu stala uz svog oca, kao argument navodeći da se nije radilo o dječijem horskom isticanju kriminala vlasti, nego o tek usamljenom činu jedinke???

“Pa šta ako je jedan dječak uzviknuo „Đes lopove“, vidimo to je vama vijest dana. Ne znam što vam nikada nije bilo zanimljivo kad ga djeca grle i trče da se slikaju sa njim. I uvijek će, vi to doživjeti ne možete. I da, na tom vašem snimku koji kruži čuje se jedan dječak“ – reakcija je Gorice Dodik.

Ipak, brojni su komentari podrške dječaku, a poznati dobojski privrednik Borislav Đurković obavezao se da će mu, kada se identifikuje, kupiti i biciklo. Drugi, kojima se video takođe dopao nude da učestvuju u kupovini i drugih poklona.

Međutim, ne mali broj je i onih koji smatraju da ne bi bilo dobro da se dječak, koji se na pomenuti način obratio predsjedniku RS, identifikuje, zbog mogućih posljedica. Jer, navode da bi, bez obzira na komičnost cijele situacije sa “prozivkom” Dodika, formalno bilo moguće čak i kažnjavanje dječaka, odnosno njegovih roditelja ili staratelja, kao i svih koji su prenijeli “sporni” video u medijima i na društvenim mrežama, zahvaljujući nedavnom usvajanju skandaloznih izmjena i dopuna Krivičnog zakona Republike Srpske, kojim je vlast tobožnjom kriminalizacijom klevete, zapravo kriminalizirala slobodu javne riječi i kritiku vlasti.

Ukoliko bi, za donošenje spornih odredbi zakona “nevini” ministar pravde Miloš Bukejlović (kome je “friškom” na toj funkciji, zakon samo uručen s nalogom da ga progura) dobio zadatak da kažnjavanje sprovede u djelo, mogao bi to pokušati oslanjajući se na član 208a u glavi “Krivična djela protiv časti i ugleda”, koji glasi:

(1) Ko o drugom licu iznosi ili pronosi nešto neistinito, znajući da je riječ o neistini, identifikujući to lice trećim licima na jasan način, i na taj način pričini štetu ugledu i časti tog lica, kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, kompjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 2.000 KM do 5.000 KM.

(3) Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 3.000 KM do 6.000 KM.

Samo bi, pritom, Tužilaštvo trebao dokazati da je Milorad Dodik zaista oklevetan. Odnosno da nije lopov. I da je sva imovina koju imaju on i njegova porodica, te stranački i poslovni mu saradnici – stečana legalno. A da u sumnjivim, netransparentnim poslovima i ugovorima koje sakrivaju od javnosti, a na koje već godinama ukazuje nevladin sektor (zbog čega ga se ovih dana pokušava zakonski ugasiti) nema ništa sporno.

No, pošto znamo koliko smo, na ovim prostorima, daleko od pravne države, to za ovdašnje pravosuđe ne bi trebalo da bude veliki problem.

Inače, da podsjetimo, kriminalizaciju klevete donošenjem novog zakonskog akta, prvi je najavio, nakon održanih Opštih izbora u oktobru prošle godine, upravo aktuelni predsjednik RS. Ozvaničili su ga poslanici u NSRS, usvajajući prijedlog ovog zakona 20. jula ove godine. Formalno, nova zakonska rješenja pripremljena su od strane Ministarstva pravde i Ministarstva za evropske integracije međunarodnu saradnju, a pozvali su se, u Izjavi o usklađenosti Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske sa pravnom tekovinom EU i praksom i tekovinama Savjeta Evrope, na Praksu i standarde Savjeta Evrope, odnosno na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine i Konvenciju Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja (Instanbulska konvencija).

A koliko je donešeni zakon (kao i onaj kojim se kritičari vlasti i borci protiv sistemske korupcije i pljačke javnih sredstava i prirodnih bogatstava označavaju kao “strani agenti”) usklađen sa pravnom tekovinom EU, govori žestoka reakcija EU institucija povodom njegovog usvajanja i njihova ocjena da je to korak nazad za integraciju BiH prema Uniji i udarac za civilno društvo i nezavisne medije.

No, kao što ni visoki predstavnici, kao ovlašteni tumači Dejtonskog sporazuma ili PIC ili Ustavni sud, po Miloradu Dodiku, ne znaju šta jeste a šta nije po tom sporazumu, nego to zna (i može određivati) samo on, tako ni Evropska unija ne zna šta su njeni standardi, nego zna vlast u RS, tj. opet – On.

No, dok se ljudi zabavljaju snimcima dječijih ispada, po internetu, ulice su puste. Zakoni koji legalizuju kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda i trasiraju put u otvorenu diktaturu, usvajaju se bez ozbiljnih protesta.

I u suštini, zapravo – ništa nije smiješno.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije