Podsjećanja

Podsjećanja (VII 2020.): Policijski performans, bez sedativa, u Banjaluci

Redovnu nedjeljnu rubriku Podsjećanja na portalu Antikorupcije danas počinjemo podsjećanjem na sistemsko nasilje nad pripadnicima grupe Pravda za Davida i tekstom nekadašnjeg urednika satiričnog časopisa Polikita o tome, iz jula 2020.: Policija u Banjaluci se baš trudi da opravda ugled policajaca iz viceva. Što treba pozdraviti. Grohotnim smijehom. Jer, krasno je da neko još drži do tradicije.

U četvrtak, 7.7., policajci Policijske uprave Banjaluka, najprije su, oko 18 sati prekinuli obraćanje medijima troje aktivista neformalne grupe građana “Pravda za Davida”. A onda uhapsili jednog od njih, Ozrena Perduva, zato što se “okupio na Trgu” sa drugo dvoje, a pritom i odbio naredbu policijskog oficira koji je taj dan zaboravio popiti lijek za smirenje, da rastjera nepoznate mu prolaznike i znatiželjnike koji su se u trenutku policijske akcije zatekli na Trgu.

Potom su uhapsili i drugo dvoje iz ovog trojca, kada su press konferenciju, poštujući naredbu o zabrani okupljanja na Trgu, pokušali nastaviti ispred zgrade Policijske uprave. No, izgleda da je tu zabrana okupljanja bila i za manje od troje? A i da onaj policijski oficir nije ni u međuvremenu konzumirao terapiju.

A onda se policiji, jednostavno osladilo, pa su krenuli redom. Uhapsivši desetak osoba koje nisu pokazale dovoljno oduševljenje njihovom požrtvovanom služenju narodu, pa na kraju, čak i suprugu advokata Grupe koji je došao da svojim klijentima pruži pravnu pomoć, ali mu to nije dozvoljeno. Odnosno rečeno mu je da uhapšeni prvo idu na Covid testiranje. A na pitanje “Pa kad onda da dođem”, odgovoreno mu je “Ma, nemam pojma”. Jer valjda još nisu dobili upute da li izolacija u ovakvim slučajevima traje 14 dana ili koju godinu duže?

Spomenimo i seksualno uznemiravanje slučajne prolaznice u poznim godinama, koju je sadomazohističkim igrama očito skloni pripadnik policijskih snaga, pipajući je, nenaviknutu, pokušao navesti na omiljenu mu igru: “Gospođo nemojte me udarati”. I nudeći joj lisice. Na šta mu je ova odgovorila: “Ne bih na tebe ni biciklo naslonila. Pušćaj me odmah”. No pošto je ovo bio skeč a ne stvarni život, i gospođa, koja je samo nakon napornog radnog dana išla kući, zatekavši se u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, završila je… na “testiranju”.

Svi ljubitelji Alana Forda, Monty Pythona i Životinjske farme s nestrpljenjem očekuju nastavak ovog realityja.

Što bi Parafi, u “Narodnoj pjesmi” rekli: “Nijedne nema bolje od naše policije!”

 

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije