Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je da su prava apelanta Slavena Kovačevića, savjetnika u Kabinetu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, prekršena zbog toga što nije u mogućnosti glasati za kandidate koji ne pripadaju konstitutivnim narodima i ne žive u određenom entitetu.
Suština presude je zapravo da se članovi Predsjedništva BiH moraju birati na području cijele države, a ne iz entiteta.
Reakcije na presudu su očekivano podjeljene, iz Republike Srpske tvrde da se ne smije dopustiti implementacija iste, te da neće dozvoliti da im bilo ko drugi bira predstavnike, dok iz Federacije BiH ovu presudu pozdravljaju.
Međutim, ako pogledamo unazad vidjećemo da je bih imala više istorijskih presuda, čak pet.
I iako je svaka od njih bila konačna i obvezujuća nijedna nije implementirana.
Tako je prošlo više od 13 i po godina od kada je Evropski sud u Strazburu presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija i naložio BiH da izmjeni svoje zakonodavstvo i omogući pripadnicima manjina da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Za sve to vrijeme u izbornom zakonodavstvu BiH ništa nije promijenilo, a nerijetko, uglavnom pred izbore sve se glasnije čuju poruke političara da se od implementacije ove presude treba odustati.
Isto vrijedi za presudu Azre Zornić, donesenu prije 12 godine, presudu dr. Ilijaza Pilava, donesenu prije 11 godina, te presude u slučaju predmetu Samir Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, iz 2016. Godine I Svetozara Pudarića koja je donesena prije nepune tri godine.
Razlog je jednostavan – sve četiri pogađaju srž Dejtonskog ustava, a za njegovu izmjenu niko od vladajućih stranaka nije spreman.
Šta žele Dervo Sejdić, Jakob Finci, Azra Zornić, Ilijaz Pilav, Samir Šlaku i Svetozar Pudarić
Podsjetimo šta ove, po mnogo čemu istorijske presude, zapravo znače za sve građane BiH.
Dervo Sejdić i Jakob Finci tužili su BiH zbog toga što kao pripadnici “ostalih”, odnosno kao Rom i Jevrej, nemaju pravo da se kandiduju za Predsjedništvao i Dom naroda Parlamenta BiH. Presudu su dobili 22.12.2009.godine. Do danas se u izbornom zakonodavstvu BiH ništa nije promijenilo, a sve se glasnije čuju i poruke političara da se od implementacije ove presude, treba odustati.
Azra Zornić, tadašnja službenica Ustavnog suda BiH u Sarajevu, nije se mogla kandidovati na parlamentarnim izborima, 2002. god. jer se izjasnila kao građanka Bosne i Hercegovine. Prema važećim propisima, za Dom naroda i Predsjedništvo mogu se kandidovati samo pripadnici konstitutivnih naroda – Srbi, Hrvati i Bošnjaci.
Stoga je Zornić tužila BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, postupak je trajao devet godina i konačno u julu 2014. god., presuđeno je u njenu korist.
Dok presuda Zornić dovodi u pitanje konstitutivnost etnonacionalnih grupa u potpunosti, jer omogućava svima koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, već kao građani BiH, kandidaturu za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, dotle slučaj Ilijaza Pilava, koji je takođe važan, omogućava prava samo onim konstitutivnim.
Naime, Ilijaz Pilav, hirurg iz Srebrenice, tužio je BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, jer nije imao mogućnost da se kao Bošnjak iz Republike Srpske kandiduje za člana Predsjedništva BiH. Postupak pokrenut 2007. godine trajao je devet godina, da bi u junu 2016. god., sud presudio u njegovu korist.
U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava je dana 3.05.2016. godine, donio presudu kojom je presudio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, Samir Šlaku dana 8.08.2012. godine. Aplikant se žalio zbog toga što kao pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer nije pripadnik nijednog „konstitutivnog naroda“.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je 8. decembra 2020. godine presudu kojom je utvrdio da je BiH diskriminisala Svetozara Pudarića
Naime na opštim izborima 2018. godine, SDP-ovac i bivši potpredsjednik FBiH Pudarić se kandidovao za srpskog člana Predsjedništva BiH, ali je već tada pretpostavljao da će biti odbijen od strane Centralne izborne komisije (CIK) . To se i desilo, a CIK je svoju odluku obrazložio činjenicom da Pudarić živi u „pogrešnoj” izbornoj jedinici i da samim tim ne ispunjava jedan od glavnih uslova – da kandidat za člana Predsjedništva BiH mora biti Srbin iz Republike Srpske, ili Bošnjak ili Hrvat iz Federacije BiH.
Odlučio je da pravdu potraži pred Europskim sudom za ljudska prava gdje je podnio tužbu protiv BiH.
Nažalost, Pudarić nije dočekao presudu suda u Strazburu, preminuo je 9. mart 2020. godine.
Ipak bio je uvjeren da će presuda biti u njegovu korist, dok je u samu implementaciju sumnjao što je i potvrdio za BUKU odmah nakon pokretanja tužbe.
„Političari u BiH ne žele provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava, jer na taj način žele da nas drže kao taoce tri etniciteta. Jednostavno, svaka i pomisao da bi to moglo i teoretski biti ugroženo kod njih izaziva reakciju. Da ima hrabrosti i želje građana BiH svi bi ih trebali tužiti za eklatantno kršenje ljudskih prava“, izjavio je ranije za BUKU politički analitičar Almir Terzić komentarišući činjenicu da se presude ne implementiraju.
Kao i prije, tako i danas u BiH je izgleda najvažnije kako se zovete, koje ste nacionalnosti i odakle dolazite.
