Građanski aktivizam

Do EU (odnosno, njenog novca) netransparentnošću, odlučivanjem u uskim krugovima, međusobnim ucjenama “partnera u vlasti” i podvaljivanjem

Učešće građana u donošenju odluka vlasti, kao civilizacijska tekovina i EU praksa se ignoriše. A građani sve češće posmatraju ne kao neko ko ima određena prava, nego kao neko kome prava treba oduzeti.

Otvaranje predpristupnih pregovora EU sa BiH, i pored toga što nije ispunjen ni minimum od minimuma uslova, nije pokazatelj nikakvog napretka, nego samo govori o tome da su evropski političari i briselska birokratija digli ruke od ovdašnjih političara, konačno shvativši da je potpuno apsurdno i naivno od njih očekivati išta normalno i pozitivno, Umjesto da im i dalje daju zadatke koje ovi sigurno neće ispuniti, na kraju su odlučili da iz geopolitičkih razloga “otvaranjem pregovora” BiH zadrže negdje “uz sebe”, kupujući, zapravo, na taj način, i sebi i nama vrijeme. Odnosno, čekajući novu generaciju političara, čiji interesi neće biti omeđeni kriminalom, korupcijom i fašisoidnim idejama. Nada, naime, zadnja umire.

A da su “digli ruke” i pregovore otvorili “nazor”, govori i činjenica da su pod uspjehom ovdašnjih političara prihvatili donošenje nekoliko zakona na krajnje sporan način – netransparentno, odlučujući u uskim krugovima i usvajajući ih po hitnoj proceduri. Na način, dakle, primjereniji autokratskim nago demikratskim režimima.

S druge strane, dosadašnje iskustvo donošenja “evropskih zakona”, u ovdašnjim parlamentima, prepuno je primjera klasičnih političkih prevara – proguravanja kao “evropskih” zakona koji s EU standardima i civilizacijskim vrijednostima nemaju ništa zajedničko. Ili zakona koji su umjesto sprječavanja i sankcionisanja negativnih pojava, iste, zapravo, legalizovali i stimulisali.

Pri tome, vlast u potpunosti ignoriše svoje građane, svodeći demokratiju i njihova prava, na povremene cikluse izlazaka na glasačka mjesta, koji, pri tome, ništa ne znače, jer se vlast ne formira na osnovu rezultata glasanja, nego na osnovu rezultata brojanja glasova. Tj. izbornim prevarama i korupcijom.

Učešće građana u donošenju odluka vlasti, kao civilizacijska tekovina i EU praksa se ignoriše. A građani sve češće posmatraju ne kao neko ko ima određena prava, nego kao neko kome prava treba oduzeti.

Trenutno se istovremeno i na državnom i na entitetskom (RS) nivou, kreira zakonska regulativa, izuzetno značajna za građane, pri čemu se to radi kao da su u pitanju tajni dokumenti tajne službe.

Za utvrđivanje Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, poznatom kao “Zakon o stranim agentima”, koji predstavlja nastavak kretanja režima u RS ka jednoumlju, represiji prema neistomišljenicima i totalitarizmu u konačnici, saznalo se gotovo slučajno, jer nije naveden ni na dnevnom redu ni u informaciji sa sjednice Vlade na kojoj je navodno utvrđen (jer je i to nejasno).

I, u skladu s tim, javnost, koje se taj zakon izuzetno tiče, jer drastično zadire u osnovna ljudska prava, o njemu nema pojma. Jer joj je nedostupan.

Dodatno, “Zakon, koji drastično zadire u osnovna ljudska prava, šalje se u proceduru samo nekoliko dana nakon što je Evropska unija dala saglasnost za otvaranje pregovora za BiH, naglašavajući slobodu djelovanja civilnog društva kao jedan od ključnih prioriteta koji BiH mora ispuniti kako bi zvanično i započela pregovore sa EU.”, naglasili sui z Transparency Internationala, Dodavši: “U isto vrijeme, NSRS licemjerno donosi zaključke u kojima se traži “ubrzanje evropskog puta”, dok se paralelno ide na usvajanje zakona koji su u potpunoj suprotnosti sa tim istim evropskim putem.

Na državnom nivou, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, čijeg je ministra imenovao HDZ BiH, odbilo je objaviti Nacrt Zakona o Sudu BiH i tako nastavilo skrivati od javnosti jedan od najvažnijih reformskih zakona u procesu EU integracija.

Transparency International u BiH zatražio je dostavljanje Nacrta koji je nekoliko puta skinut sa dnevnog reda Vijeća ministara BiH, ali je resorno Ministarstvo odbilo zahtjev, pozivajući se na jedno od niza ograničenja iz novog Zakona o slobodi pristupa informacijama. Još jednog prevarantskog zakona, predstavljenog kao jedan od velikih uspjeha koje je BiH napravila na Evropskom putu, iako su brojne organizacije civilnog društva upozorile da će vlastima omogućiti da dodatno kriju informacije od javnog značaja, što se pokazalo upravo na ovom primjeru.

Konkretno, Ministarstvo pravde se u ovom slučaju pozvalo na odredbu novog Zakona koja omogućava institucijama da ograniče pristup informaciji ako bi njeno objavljivanje “moglo ozbiljno narušiti proces njene izrade”.

Ustvari, ne radi se uopšte o mogućem narušavanju izrade zakona, nego mogućem dovođenju u pitanje njegovog usvajanja u obliku u kome ga “partneri u vlasti”, nakon uobičajenog cjenkanja i obesmišljavanja, dogovore, izazivanjem negodovanja javnosti, reakcijom civilnog društva, medija i opozicije.

“Umjesto da javnost uključi u postupak konsultacija i omogući javnu debatu o ovako važnom pitanju, Nacrt zakona se krije od građana, bez adekvatnog obrazloženja i sprovedenog testa javnog interesa, dok se  ključne odluke donose na zatvorenim koalicionim sastancima. TI BiH je i ranije upozoravao na vrlo štetnu praksu Vijeća ministara BiH da krije sadržaj najvažnijih zakona, da ih suštinski mijenja na samoj sjednici, a da javnost dobije uvid tek kada se ti zakoni već upute u parlamentarnu proceduru.”, naveli sui z Transparency Internationala.

U oba navedena slučaja, javnost je uskraćena za bilo kakve informacije vezane za sam proces donošenja, ali i sadržaj važnih zakonskih rješenja. Što je praksa netransparentnosti nespojiva sa EU integracijama.

Ali, valjda je to već svima jasno, ovdašnje političare EU integracije i vrijednosti ne interesuju. Radi se o sitnim prevarantima, koji su u čitavu priču ušli ne zbog evropskih vrijednosti, nego zbog evropskog novca. Iz predpristupnih fondova.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije