Dvadesetak huligana je 18. marta ove godine napalo grupu aktivista koji su trebali da održe projekciju filma i diskusiju na temu ljudskih prava i javnog okupljanja. Promocija filma i diskusija su trebali biti održani u prostorijama Društveno-kulturnog centra Incel ali je policija taj događaj zabranila uz obrazloženje da postoji rizik od napada na organizatore i učesnike skupa. Aktivisti su napadnuti, nevezano za taj skup, na sasvim drugom dijelu grada, ispred prostorija Transparency International u banjalučkom naselju Mejdan/Obilićevo.
Policija je neposredno prije napada došla u prostorije TI BiH i rekla aktivistima da se raziđu radi njihove bezbjednosti. Kad su izašli iz prostorija TI BiH napali su ih huligani.
Inače, prostorije Društveno kulturnog centra Incel su demolirane isto veče kad se desio i napad. Pretpostavlja se da se demoliranje prostorija desilo prije napada na aktiviste ispred prostorija Transparency International BiH.
Prve reakcije na napad na aktiviste su se kretale od oštrih osuda do relativizacije. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je, na primjer, reagujući na izjave napadnutih aktivista, koji su ga označili kao krivca i huškača, naveo da nema grižnje savjesti.
“Policija je rekla da nema bezbjednosnih uslova da se to održi takvo što, niti će biti narednih godina, odmah da znate. Banjaluka nije grad koji može da prihvati i razumije takvu vrstu organizovanja. Imajući u vidu da je sve to organizovano od ljudi koji dolaze sa strane, Banjaluka je poručila da ona ne pripada toj vrsti svijesti”, izjavio je tom prilikom Dodik.
Sličan stav je iznio i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković koji je, relativizujući napad hiligana, na svom Twitter profilu naveo da osuđuje svaku vrstu nasilja, ali naglašava da njegov stav nikako nije doprinio napadu.
“Naš stav je i dalje isti i biće uvijek isti. Banjaluka će ostati bedem tradicionalno patrijarhalnih porodičnih vrijednosti i na to sam ponosan, ne ulazeći u ničije pravo da voli ko koga hoće, ali ne i da paradira na taj način. Svaka vlast je dužna da svojom politikom kreira one vrijednosti u koje vjeruje, a mi vjerujemo da je porodica stub našeg društva”, ističe Stanivuković.
Četiri mjeseca nakon napada stav nadležnih je i dalje isti. To ističu i aktivisti, ali i pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali.
Vanja Stokić, novinarka i aktivistkinja koja je napadnuta 18. marta, ističe da nadležne institucije u RS svojim postupcima u suštini poručuju da ne treba “talasati”.
“Ne treba ni da pričamo ni radimo bilo šta što njima smeta, možemo da budemo kažnjeni u svakom trenutku ukoliko radimo nešto što njima ne odgovara. Ovo je vrlo jaka poruka da oni neće da tolerišu bilo kakav bunt i bilo kakve radnje, aktivnosti koje nisu po njihovoj mjeri”, ističe Stokićeva.
Advokat Aleksandar Jokić ističe da je glavna poruka koju šalju institucije poruka netolerancije.
“Mi smo očigledno postali ili ostali društvo koje ne toleriše različitosti i institucije su te koje su pružile zaštitu takvom postupanju, odnosno takvom narativu koji je kod nas postao mejnstrim. Ono što je jako bitno kod toga napada bilo jeste da je sva javnost indirektno stala iza napadača. Jako mali broj i aktivista i građana je bio tu da stane u zaštitu žrtava. Mi smo se jednostavno postavili na stranu napadača i to je ono što institucije samo formalizuju, taj naš stav prema manjinama da su jednostavno manje vrijedni. Poruka je vrlo jasna: većina je ta koja ima sva prava, a manjina ima prava koja im većina da”, ističe Jokić
Sličnog stava je i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka koji ističe da su nadležne institucije poslale kratku i jasnu poruku – nismo svi jednaki pred zakonom.
“Sa vama će se drugačije postupati u zavisnosti od toga ko ste, šta ste, kakve poruke šaljete i da li se možda borite protiv nekih stvari koje su loše u samom sistemu vlasti. Nažalost, onaj organ koji bi trebao da nas štiti, a to je policija, ovom prilikom je apsolutno zakazao”, naglašava Lučka.
Kvalifikacija napada
Vanja Stokić, koja je bila među napadnutim aktivistima, ističe da u noći napada policajci nisu znali da prepoznaju da se radi o zločinu iz mržnje. Naglašava da su ih huligani napali zato što ih je motivisala mržnja prema LGBT zajednici.
“Stvari koje su oni nama govorili, uzvikivali jasno ukazuju na to. Srećom, jedan od advokata je obučen da prepozna zločine iz mržnje i on je svojim pitanjima sugerisao policajcima kako da postupe te noći. Međutim, još uvijek je taj napad okarakterisan kao fizički napad, kao nanošenje tjelesnih povreda a ne kao zločin iz mržnje što zapravo jeste”, ističe Stokićeva.
To potvrđuje i dopis koji smo dobili iz Policijske uprave Banja Luka u kome se ističe da “policijski službenici Policijske uprave Banjaluka, pod nadzorom postupajućeg tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, kontinuirano preduzimaju mjere i radnje u cilju rasvijetljavanja krivičnog djela „Nasilničko ponašanje“ izvršeno od strane više nepoznatih izvršilaca dana 18.03.2023. godine oko 18,50 časova u Banjaluci, u ulici Кrfska, ispred prostorija nevladine organizacije na štetu dvanaest oštećenih lica”. Dakle, napad na aktiviste je, prema policiji, okarakterisan kao nasilničko ponašanje, a ne kao zločin iz mržnje.
Inače, iz policije su nas uputili da se za više informacija obratimo Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka, što smo i uradili. Međutim, nismo dobili nikakav odgovor.
Nasilničko ponašanje ili zločin iz mržnje, napad na aktiviste svakako nije izolovan incident, ističu naši sagovornici, nego kulminacija svojevrsne prakse koja je prisutna već godinama ovdje da se aktivisti za ljudska prava na neki način stigmatiziraju, kako ističe Izvršna direktorka Transparency International BiH Ivana Korajlić.
Ona naglašava da se aktivisti dovode u vezu sa narušavanjem porodičnih vrijednosti, da se javno vrijeđaju od strane nosilaca najviših funkcija u Republici Srpskoj i da se na neki način godinama stvarala takva atmosfera koja je na kraju dovela i do konkretnog fizičkog napada.
“Pripadnici policije zapravo nisu ništa uradili da zaštite aktiviste. Čak su na određeni način dozvolili jedan takav napad i čak i javno poslali aktivistima poruku da ih ne mogu zaštititi. S te strane to ne možemo uopšte posmatrati kao izolovani incident ako imate godinama i takvu retoriku i slične incidente koji su se dešavali samo ne na takav način i u tolikoj razmjeri koji su na neki način opravdali i doveli do posljednjeg napada. Mislim da to neće biti na kraju, nažalost, posljednji napad”, upozorava Korajlićeva.
I Damjan Ožegović, viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH, smatra da ovaj napad izgleda kao obrazac ponašanja.
“Nažalost, kod nas još uvijek ne postoji okruženje gdje bi aktivisti bilo kakvih opredijeljenja mogli da iznesu svoje probleme ili traže svoja prava budući da je društvo zatvoreno i nažalost izgleda kao da ima podršku cijelog državnog sistema u ugnjetavanju prava tih manjina”, ističe Ožegović.
Međutim, nisu svi napad na aktiviste vidjeli kao obrazac ponašanja, a pogotovo ne kao zločin iz mržnje. Slijedeći logiku policije koja je napad okarakterisala kao nasilničko ponašanje, ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan je čak izjavio da se radilo o “sukobu dvije grupe”.
“Radilo se o najavljenom javnom skupu po Zakonu o javnom okupljanju i on je odbijen u tom smislu, odbijen je iz bezbjednosnih razloga. Organizatori su javno rekli da odustaju od takvog skupa. Prema tome oni su odustali od takvog skupa i radi se onda, kasnije, o jednom samoinicijativnom spontanom okupljanju gdje je došlo do sukoba, vrlo kratkog, od 45 sekundi, dvije neke grupe i policija je nakon toga, kada je imala dovoljno snaga, apsolutno adekvatno reagovala“, izjavio je Karan.
Da ipak nije riječ o “sukobu između dvije grupe” kako smatra “prvi policajac Srpske”, ističu i iz Evropske unije odakle su došle najoštrije osude napada huligana na aktiviste.
“Najoštrije osuđujemo nasilje u Banjoj Luci. Riječi imaju posljedice. Kada su aktivisti civilnog društva i novinari redovno meta verbalnih napada političara iz Republike Srpske to stvara klimu u kojoj mogu uslijediti fizički napadi”, navodi se u saopštenju EU.
Inače, u Izvještaju o Bosni i Hercegovini za 2022. godinu Evropska komisija navodi da još uvijek treba da se razvije sveobuhvatan strateški okvir o ljudskim pravima i zaštiti manjina, između ostalih i LGBTIQ osoba.
“Sloboda udruživanja i dalje se generalno poštuje. Međutim, branioci ljudskih prava koji se bave pitanjima koja se smatraju osjetljivim (npr. antikorupcija, prava žena, prava LGBTIQ osoba, migranti, životna sredina) i dalje su izloženi prijetnjama, uznemiravanju, verbalnom zlostavljanju i fizičkim napadima. Vlasti nisu uspjele da pravovremeno i sistematski osude i adekvatno istraže takve napade. Kao ključni prioritet, vlasti treba da promovišu povoljno i pogodno okruženje za civilno društvo, i da obezbijede efikasne konsultacije o razvoju zakonodavstva o slobodi udruživanja”, ističe se u Izvještaju.
Očigledno su zapažanja iz Izvještaja Evropske komisije za 2022. godinu i dalje aktuelna. Ipak, teško je bilo očekivati da će se “obrazac ponašanja” koji ne samo da ne osuđuje nego i opravdava napad na manjine promijeniti za godinu dana. Prema svemu sudeći, neće se promijeniti ni u narednoj godini, možda čak i duže.
