Danas bi radikalni protesti poljoprivrednika u Nizozemskoj mogli doživjeti vrhunac. Najavljena je masovna blokada prilaza amsterdamskom aerodromu Schiphol te aerodromima u Eindhovenu i Maastrichtu.
Stvar je otišla tako daleko da je policija najavila da će svim sredstvima razbiti blokade te da je i vojska u pripravnosti. “Reći ću vrlo jasno: nećemo tolerirati traktore oko Schiphola”, kazala je ministrica obrane Kasja Ollongren.
Napetost u zemlji osjeća se na svakom koraku nakon višetjednih prosvjeda farmera. Već su bile blokirane autoceste, na ulicama i pred vladinim zgradama u Haagu su traktori i krave, paljene su bale sijena, pred kućama političara je istovarivano stajsko gnojivo.
Prošlog utorka su bijesni demonstranti stigli ispred stana Christianne van der Wal, ministrice nadležne samo za temu “prirode i nitrata”.
To ministarstvo je formirano početkom godine kako bi se uhvatilo u koštac s problemom koji ozbiljno pritišće ovu poljoprivrednu naciju – previše dušičnih spojeva koji zagađuju i truju prirodu. Sedamdeset posto njih potječe upravo od stočarstva, a vlada jedino rješenje vidi u radikalnom smanjenju stočnog fonda – što seljake izvodi na ulice, piše Deutsche Welle.
Između dva zla
“Znam kakve ovo ogromne posljedice ima za farmere”, rekla je Van der Wal, predstavljajući plan u parlamentu sredinom lipnja. “To je užasno. Ali nemamo izbora. Priroda ne može čekati.”
Vlada premijera Marka Ruttea ima jasnu većinu u parlamentu za provedbu tih planova i čini se da od njih ne odustaje. Caroline van der Plas, zastupnica koja zastupa interese poljoprivrednika, oštro kritizira: “Na korak smo od toga da agrarni sektor nestane u Nizozemskoj. To će naravno imati posljedice po građane.”
Ova površinom mala zemlja spada u poljoprivredne kolose, gdje je primjerice u južnim dijelovima zemlje broj svinja po kvadratnom kilometru daleko najviši u svijetu. Samo Sjedinjene Američke Države izvoze više agrarnih proizvoda od Nizozemske, gledano po vrijednosti izvoza.
Zato su i poljoprivredni lobiji dugo sprječavali promjene, a onda su one došle gotovo preko noći.
Nizozemsku ne pritišću samo problemi zatrovanog zemljišta i narušenog biodiverziteta zbog masovne upotrebe nitrata i amonijaka već i odluke europskih (2018.) i domaćih sudova (2019.) prema kojima se količina ovih spojeva mora znatno ograničiti.
Tko je tu žrtveni jarac?
Prema planu vlade, do 2030. emisija dušika se mora smanjiti i do 70 posto u pojedinim provincijama, posebno u regijama koje su u EU priznate kao krajevi zaštićene prirode. Stručnjaci kažu da za stočare to znači smanjenje emisija od barem pedeset posto.
Odavno je jasno da se to može postići samo smanjenjem stočnog fonda, što bi uništilo egzistenciju mnogih seljaka. Vlasti još nisu precizirale plan ni hoće li primjerice isplaćivati odštete onima koji odustanu od stočarstva ili se odluče na preseljenje svoje proizvodnje u druge regije.
Kako piše njemački list Süddeutsche Zeitung, seljaci misle da su žrtveni jarci. “Pitaju se što je s potrošačima koji žele što jeftinije meso. Što je s trgovcima stočnom hranom, proizvođačima gnojiva i pesticida, klaonicama, bankama, svima koji zarađuju u cijelom sustavu?”
Kako navodi list, te kritike nailaze na pozitivan odjek u medijima, dok se u komentarima upozorava da se društvo ne bi trebalo zanositi s pomisli da ima jednostavnih rješenja.
“Napustite ove katastrofalne planove, razgovarajte s nama o fundamentalno drugačijoj politici”, zahtijeva Barth Kemp, jedan od najpoznatijih vođa protesta. “Nemojte da mirne akcije farmera prerastu u pobunu.”
Doduše, prema opisu nizozemske policije, protesti odavno više nisu mirni. “Vidimo da akcije više nisu organizirane”, kaže šef policije Villem Welders. “Udruženja poljoprivrednika kažu: svašta se može desiti, ali mi za to nismo odgovorni.”
Problem i drugdje u EU?
U jednom komentaru lista Neue Ruhr Zeitung iz Essena podsjeća se da presuda Europskog suda o zaštićenim područjima prirode važi za cijelu EU, ali da to u Njemačkoj i drugdje još nisu shvatili. Komentator upozorava da će odnos poljoprivrede i zaštite prirode definirati naš život u budućnosti.
U tom slučaju, piše list, ne pomaže ako se problem najprije ignorira, da bi se onda poljoprivrednici stavljali pred svršen čin. “Stjerani su u kut sa svojim imanjima: uzmi ili ostavi! Uzmi novac koji nudi vlada i ugasi proizvodnju ili umiri polako. Poljoprivrednici ne žele ni jedno ni drugo. Takav grubijanski pristup problemu nije primjeren”, zaključuje se u komentaru.
