Građanski aktivizam Intervjui

Oliver Arapović: “Prestanite odugovlačiti i hitno izbrišite mHE na Bunskim kanalima i raskinite koncesioni ugovor!”

"Bunski kanali su prirodni raritet i spomenik prirode nastajao milijun godina. Jedinstveni su u Bosni i Hercegovini, pa i u regionu. S jedne strane kanala je granit, a s druge sedrena oblast, a dubina kanala je negdje i do 14 metara. Ovakav dragulj prirode osim što je važan za zajednicu, turistički je resurs za kompletnu Bosnu i Hercegovinu.", izjavio je, između ostalog, predsjednik Ekološke udruge Majski cvijet iz Mostara Oliver Arapović, u intervjuu za web portal Fondacija Atelje za društvene promjene - ACT.

21.09.2022. godine održana je javna rasprava u vezi brisanja malih hidroelektrana “Buna 1” i “Buna 2” iz Prostornog plana Grada Mostara. Da li ste zadovoljni ishodom i šta su sljedeći koraci Grada Mostara?

100-ak građana Mostara i okolnih mjesta i predstavnika udruženja članica Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine na održanoj javnoj raspravi još su jednom jasno i glasno ponovili da se protive izgradnji malih hidroelektrana na lokalitetu Bunskih kanala i Drežanki, odnosno da ovi elektroenergetskih objekti moraju biti izbrisani iz gradskog Prostornog plana.

U predloženim izmjenama i dopunama sadržano je i 100-ak drugih tačaka, od kojih su mnoge diskutabilne i definitivno zahtijevaju dodatne rasprave i objašnjenja, prije konačnih izmjena i dopuna Prostornog plana. Predstavnici su zaista neozbiljno i da ne kažem ponižavajući za sve nas pristupili toj javnoj raspravi – nije bilo spiska učesnika, nisu predstavljene izmjene i dopune kako treba, nije osigurano ozvučenje, nije se znalo ko moderira i vodi raspravu, nadamo se da će postojati zapisnik. No ponavljamo, onako se ne može održati javna rasprava o tako važnom dokumentu – neminovno je da bude niz javnih rasprava  o prijedlozima iz prostornog plana i to u svim mjesnim zajednicama a tek onda da ide na odlučivanje.

Stoga apelujemo na rukovodstvo Gradskog vijeća i sve vijećnike da sada urgentno, bez nepotrebnog odugovlačenja izdvoje spomenute četiri male hidroelektrane na Bunskim kanalima i Drežanki i izglasaju njihovo brisanje iz Prostornog plana na prvoj sljedećoj sjednici Gradskog vijeća, jer su ovi objekti definitivno “sazreli” za brisanje.

Da napomenemo da ovaj lokalitet, zaštićeni dio prirode, nikada se nije smjelo ni dirati i unositi te male hidrocentrale na Bunskim kanalima u prostorni plan Mostara samo da se povinuje investitoru. Planovi višeg reda predviđaju zaštitu i zato je potrebno što prije ispraviti ovu podvalu.

Kada se ta procedura okonča, od Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, odnosno premijera Nevenka Hercega i resornog ministra Donke Jovića očekujemo da obave svoj dio zadatka i konačno raskinu štetni koncesioni ugovor.

Uz brisanje mHE “Buna 1” i mHE “Buna 2” iz Prostornog plana Grada Mostara i raskid ugovora o koncesiji zaključenog s “Hercegovina građevinsko zanatstvo” d.o.o. Mostar Bunski kanali konačno bi bili spašeni.

Kada se to desi, fokusirat ćemo se na potvrdu zaštite ovog lokaliteta i aktivnosti koji će ga pozicionirati na mapu nezaobilaznih hercegovačkih turističkih destinacija.

Prethodnih mjeseci na lokalitetu Bunskih kanala organizovan je niz edukativnih okupljanja, akcija čišćenja i sličnih aktivnosti. Koliko su važna ovakva okupljanja da animiraju i edukuju javnost po pitanju izgradnje MHE i ekologije uopće?

Takva okupljanja su vrlo važna, jer mnoge informacija koje se tiču eksploatacije rijeka i prirodnih resursa nisu dostupne građanima i građankama i oni nisu upoznati sa zakonima i svojim pravima. Same javne rasprave koje moraju da se održe prije izgradnje mHE su vrlo netransparentne, a zbog toga su krive općine koje u dogovoru s investitorima i koncesionarima provedu to bez da javnost išta zna. Važno je educirati naše sugrađane i sugrađanke o štetnosti mHE, ali i načinima za suprotstavljane njihovoj izgradnji i biti stalna podrška aktivistima i aktivistkinjama koji izlaze da glasno kažu NE!

Kako je moguće da neko želi ugroziti ovo područje, prije svega etički, a onda pravno?

Rijeka Buna je po tri osnove zaštićeno područje: spomenik prirode, kompletno korito rijeke Neretve je zaštićeno pa je tako i ušće rijeke Bune spomenik prirode druge kategorije i po trećoj ribarskoj osnovi, ovo područje je prirodno plodište i matište endemskih vrsta riba i glavni migracijski kanal za mekousnu pastrmku da ulazi u rijeku Bunu. Investitori Bunske kanale ne doživljavaju kao prirodni resurs, njima je to resurs za eksploataciju i zaradu profita.

U prošloj godini, 108 mHE u našoj zemlji je proizvelo samo 2,2% struje, koja se otkupljuje po cijenama 50% većim od onih koje plaćaju domaćinstva. To je biznis zasnovan na dobrom poticaju, koji plaćaju građani i građanke ove zemlje kroz takse za obnovljive izvore energije i zbog toga je interesantan investitorima, koji ne prežu ni od čega, kako bi došli do profita.

Ako bi se izgradile mHE, mekousna pastrmka i šest kritično ugroženih vrsta riba ne bi moglo ići u svoju matičnu rijeku Bunu i mrijestiti se tamo. Šta bi ovo značilo za ekosistem?

Osim što bi bio ugrožen opstanak ribljih vrsta, prevashodno mekousne pastrmke i glavatice, još oko 20 endemskih vrsta životinja bi bilo ugroženo, od insekata do sisara koji obitavaju na tom području. Intervencije u obliku izgradnje zida visokog tri metra, a dugog oko kilometar, te sve prateće infrastrukture bi u potpunosti izmijenile ovaj prostor i ekosistem.

Hidroenergiju smatraju obnovljivim izvorom, što na to kaže struka?

Kad je ova tvrdnja u pitanju, spomenuo bih stručna objašnjenja prof. Muriza Spahića, predsjednika udruženja geografa BiH i velikog borca za zaštitu rijeka. Prof. Spahić je kazao kako  često razmišlja o kako ih on naziva vodokradicama koje demagoški nasrću na naše nacionalno dobro – vode koje nose naše planinske rijeke radi izgradnje MHE, uvjeravajući kako je proizvedena struja s ovih postrojenja ekološki prihvatljiva uvrštavaju je u obnovljive izvore energije. On je kazao kako apsolutno nije tačno da je voda obnovljivi izvor jer se hidrološki ciklus ili kruženje vode u prirodi ne može poistovjetiti s obnavljanjem vode. Svaka voda koja se upotrebljava je ujedno potrošena. Svaka potrošena voda u bilo koje svrhe nije više ista voda odakle se uzela; ona je već trošena. Tako riječna voda koja se iz korita uvodi u cijevi za potrebe MHE nije više tekućica već potrošena voda. Sa stanovišta struke, voda nije obnovljivi resurs kao što je to vjetar ili solarna energija.

Zidovi brane bi bili visoki tri metra i gradili bi se preko migracijskih puteva i uzimali bi kompletnu Bunu sebi u kanal pa ribe više ne bi imale sponu. Međutim, investitori konstantno spominju ribne puteve koji u praksi ne funkcionišu. Šta mislite o tome?

Svjedoci smo da investitori gotovo nigdje ne poštuju propise koji se tiču izgradnje mHE i puštanja ekološkog minimuma kroz korito, za opstanak flore i faune. To je nedavno utvrđeno i inspekcijskim nadzorom na mHE Dolac i MHE Podstinje na rijeci Biloj, te MHE Hum na rijeci Jasenici u općini Travnik. Tako je i na drugim mjestima, pa ne mogu biti optimističan da kažem da bi ovdje bilo drukčije. Osim toga, i da se poštuju zakoni, izgradnja mHE trajno mijenja staništa u rijekama, a to je ono što ne smijemo dozvoliti – jer tako nestaju rijeke i potoci od kojih zavise ne samo ribe i druge vrste u rijekama, već i ljudi.

Vrijednost projekta izgradnje dvije male hidrocentrale na rijeci Neretvi u mjestu Buna pored Mostara iznosi 10 miliona maraka. Šta bi se desilo ukoliko bi se ova sredstva upotrijebila za izgradnje zaštićenog eko parka Buna?

Bunski kanali su prirodni raritet i spomenik prirode nastajao milijun godina. Jedinstveni su u Bosni i Hercegovini, pa i u regionu. S jedne strane kanala je granit, a s druge sedrena oblast, a dubina kanala je negdje i do 14 metara. Ovakav dragulj prirode osim što je važan za zajednicu, turistički je resurs za kompletnu Bosnu i Hercegovinu i ukoliko bi se očuvao i prilagodio turističkoj ponudi na način da se ne uništava i eksploatiše, nego da se prikazuje i štiti njegova ljepota i jedinstvenost, mogao postati jedna od značajnijih turističkih atrakcija u Bosni i Hercegovini.

Građani u akciji