Regija i svijet

2018. – ALISON SPILANE: ‘Većina katolika u Irskoj osjeća da Crkva nema pravo braniti abortus’

Alison-Spillane, Foto: Tomislav Čuveljak, NFOTO
Irska aktivistica iz Udruge za planiranje obitelji objašnjava kako je zbog promjene odnosa prema Katoličkoj Crkvi u njezinoj domovini došlo do povijesnog referenduma na kojem se čak dvije trećine građana izjasnilo za legalizaciju pobačaja, dosad najstrože zabranjenog čak i u slučajevima incesta, silovanja i malformacije ploda te kako je i dio političara promijenio stavove.

U Irskoj je 25. svibnja ove godine država organizirala referendum o pobačaju. Odaziv je bio 64 posto, a dvije trećine glasača založilo se za legalizaciju pobačaja, čime je Irkinjama omogućeno pravo na izbor nakon trideset i pet godina ustavne zabrane. Irski zakon o pobačaju bio je najstroži u Europi: iznimke nisu postojale čak ni u slučajevima incesta, silovanja ili malformacije ploda. Organizacija referenduma bilo je predizborno obećanje premijera Lea Varadkara koji je došao na vlast u lipnju 2017. Imajući u vidu da je u Hrvatskoj trenutno tema pobačaja izrazito aktualna zbog toga što Ministarstvo zdravstva priprema Zakon o pobačaju, Platforma za reproduktivna prava i Zaklada SOLIDARNA pozvali su u Hrvatsku Alison Spilane, stručnjakinju za javne politike iz Irske udruge za planiranje obitelji.

NACIONAL: Čime se bavite u okviru vaše udruge?

Mi smo organizacija za seksualnu i zdravstvenu skrb. Imamo kliniku za seksualno zdravlje, omogućujemo kontracepciju, testiranje na spolno prenosive bolesti i imamo službu za otkazivanje trudnoće. To znači da omogućujemo informacije i podršku ženama s kriznim trudnoćama. Neke odlučuju nastaviti trudnoću, a neke ne, omogućujemo im psihološku pomoć.

NACIONAL: Vaš ministar zdravstva Simon Harris prvo je bio protiv abortusa, a onda je podržao legalizaciju. Kako je došlo do te promjene?

U Irskoj se 2012., godinu dana nakon što je on došao na funkciju, u medijima intenzivno raspravljalo o slučaju jedne žene koja je umrla nakon abortusa. Došlo je i do javnih demonstracija. On je bio jedan od malobrojnih političara koji su nakon toga promijenili mišljenje jer je shvatio da restriktivno zakonodavstvo šteti ženama koje moraju putovati u Ujedinjeno Kraljevstvo čak i ako žele nastaviti trudnoću, ali to ne mogu zbog malformacija fetusa i drugih razloga koji onemogućuju trudnoću. Nakon što je čuo priče žena koje su imale takva iskustva, znao je da se stvari moraju promijeniti. Tijekom kampanje za legalizaciju abortusa putem referenduma bio je šampion borbe za žensko reproduktivno zdravlje.

NACIONAL: Je li on izoliran slučaj ili postoji promjena društva i mentaliteta nakon 25. svibnja?

Nije izoliran slučaj. S njim se ne slažu svi u njegovoj stranci, ali vlada desnog centra je podržala referendum. Osim što ćemo otvoriti pristup abortusu, treba nam bolji pristup kontracepciji, bolji seksualni odgoj, a žensko seksualno zdravlje moramo gledati u holističkom smislu.

NACIONAL: Ovo je bio šesti referendum u Irskoj koji se ticao pobačaja?

Da, ali prvi koji je mogao donijeti promjenu. Prvi referendum bio je 1983., izmijenjen je Ustav tako da je uvedena stavka prema kojoj fetus ima isto pravo na život kao trudna žena. Zatim su 1992. organizirana tri referenduma. Jedan se ticao prava na informacije o abortusu, drugi je omogućio ženama da putuju u inozemstvo zbog abortusa, a zadnji je bio u vezi toga da se abortus omogući ako postoji mogućnost da žena izvrši samoubojstvo. Naime, 1992. u javnosti je odjeknuo slučaj četrnaestogodišnje djevojčice koja je zatrudnjela nakon silovanja. Njezini roditelji željeli su da otputuje u Englesku zbog abortusa, ali vlada je to zaustavila. Procijenjeno je da je pod rizikom samoubojstva pa je na kraju ipak odlučeno da joj zbog toga mora biti omogućen legalan abortus u Irskoj.

NACIONAL: U Hrvatskoj imamo različite stavove o tome treba li ili ne psihološka pomoć ženama koje žele abortus. Je li to pomoć i podrška ili već pokušaj utjecaja?

Psihološka pomoć mora biti izborna, nekim ženama je ona vrijedna i korisna, druge su već odlučile i to treba poštovati. U Irskoj je bilo teško dobiti informacije o abortusu u Engleskoj: znamo da su te žene iskusile psihološke, emocionalne i financijske teškoće. Ako ste žena koja traži azil ili žena koja ima neki oblik invaliditeta, možda nećete moći putovati u inozemstvo. Sustav javnoga zdravstva do sada je sustavno odbijao žene i govorio im da je to što rade krivo.

NACIONAL: Što mislite o institutu priziva savjesti kod ginekologa?

Trenutno imamo i više nego dovoljan broj doktora koji su podržali legalizaciju abortusa na referendumu i potpisali javnu izjavu u vezi toga. Imamo veliku zajednicu doktora u Irskoj koji žele ženama omogućiti zdravstvenu skrb pa se ne brinemo zbog onih doktora koji imaju drukčija uvjerenja. Institucije su odgovorne da omoguće usluge u zdravstvu i postojanje takvih doktora.

 

‘Nije kršćanski prisiliti žene da putuju u druge zemlje ili preko interneta ilegalno naručuju pilule za abortus. Po anketi, dvije trećine irskih katolika osjeća da Crkva nema pravo nametati mišljenje o privatnim stvarima’

 

NACIONAL: U Hrvatskoj se također diskutira u vezi toga trebaju li ili ne Katolička Crkva biti uključena u izradu novog Zakona o abortusu. Što mislite o tome?

U Irskoj je većina, odnosno, 78 posto stanovništva, katoličke orijentacije. Dakle, znamo da je većina katolika glasala za pristup abortusu. Treba istaknuti da se status Katoličke Crkve u Irskoj promijenio. Ona više ne predstavlja moralni autoritet, znamo više o seksualnom iskorištavanju djece nekih svećenika, o tome kakav stav i ponašanje imaju kada je riječ o ženama koje su ostale trudne izvan braka i slično. To je naštetilo reputaciji Crkve, ali naši su građani i dalje jako religiozni. No oni mogu spojiti svoju vjeru i podršku abortusu jer su kršćanske vrijednosti briga za druge, podrška drugima i suosjećanje. Zanimljiv je primjer da je ministrica koja je vodila kampanju za legalizaciju abortusa putem referenduma velika vjernica koja redovno ide na mise. Njezina poruka je bila da je abortus stvarnost za žene u Irskoj, da to moramo prihvatiti i biti im podrška u njihovoj zemlji, uz podršku irskih doktora. Nije kršćanski prisiliti žene da putuju u druge zemlje ili preko interneta ilegalno naručuju pilule za abortus bojeći se tražiti medicinsku pomoć zbog moguće zatvorske kazne. Postoji anketa od prije tri godina koja se tiče religije i društvenih pitanja. Prema rezultatima te ankete, tri četvrtine katolika osjeća da Crkva nema pravo nametati mišljenje drugim ljudima o privatnim stvarima.

NACIONAL: Imate li katoličke aktiviste u Irskoj koji se protive pobačaju?

Ne kao organiziranu grupu, ali imamo male grupe katolika na društvenim mrežama koji se pokušavaju mobilizirati. Ipak, više je javno istaknutih vjernika koji su se založili za legalizaciju. Među njima je i bivša predsjednica Mary McAleese, druga žena predsjednica Irske u povijesti. Nakon što je završena njezina funkcija, otišla je u Rim studirati kanonsko pravo, dakle očito je jako religiozna. Ipak, rekla je da je glasala sa srcem i da se kao katolkinja neće ispričati.

NACIONAL: Ima li Poljska sada najrestriktivnije zakonodavstvo u Europi?

I Malta je jako restriktivna, nema pristup abortusu. U Poljskoj je pristup nedovoljan. Mi sada uvodimo zakon o abortusu, a nakon toga će sljedeći korak biti suočiti se s tim da zakon ne smije biti mrtvo slovo na papiru, nego treba biti zaista omogućen pristup abortusu. Ministar zdravstva planira napraviti službe za abortus koje će profunkcionirati od 1. siječnja. Nadamo se da će abortus biti besplatan, radi se na tome. Vjerujemo u pravo na seksualno-reproduktivnu skrb kao ljudsko pravo i u to da ne bi trebalo biti barijere za pristup tome. Pregovarat ćemo s ministrom zdravstva u vezi toga da cijena ne bi trebala biti prepreka. Kao rezultat našeg referenduma stvara se pritisak u Sjevernoj Irskoj jer većina žena iz te zemlje također putuje u Englesku na abortus.