Davor Dragičević svog sina Davida posljednji put je vidio 18. marta 2018. godine. Ni otac ni sin nisu ni slutili da će obični večernji izlazak banjalučkog mladića završiti njegovom smrću.
Šest godina poslije, Davor Dragičević, Davidova majka Suzana, njihovi prijatelji i brojna javnost pitaju se iznova i iznova – ko je ubio Davida? Na godišnjicu njegovog nestanka policija nije omogućila Davoru Dragičeviću da baner s pitanjem ko je odgovoran za smrt njegovog sina ostavi pred sjedištem predsjednika RS.
I umjesto konačnog podizanja optužnice protiv odgovornih za Davidovu smrt, njegovi roditelji obaviješteni su da je 13. marta ove godine Tužilaštvo BiH istragu protiv Đorđa Rađena i Alena Kukića vratilo nazad u Banju Luku, te da je 14. marta okružni tužitelj Dalibor Vrećo donio naredbu o obustavi istrage protiv Đorđa Rađena i Alena Kukića, „jer nema dokaza da su učinili krivično djelo“.
POSTOJI LI SPREGA U PRAVOSUĐU
Da li je pravda ne samo spora, nego i nedostižna – pitanje je koje se neminovno nameće nakon ovih odluka državnog i Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka?
Hoće li, nakon tri godine, cjelokupan predmet Dragičević biti vraćen u Banjaluku, odnosno bez obzira na brojne dokaze koji su Tužilaštvu BiH podneseni, nakon tri godine, kao i u predmetu Rađen i Kukić, biti zaključeno „da državno pravosuđe nije nadležno za ovaj predmet“, pa ga vratiti u Banjaluku i time staviti tačku na slučaj za koji je od početka jasno da nije postojala volja da se rasvijetli.
U razgovoru za Valter Davor Dragičević ne krije ogorčenje radom kako državnog, tako i entitetskog pravosuđa, ali i ističe da tokom tri godine koliko se premet o istrazi o ubistvu njegovog sina nalazi u Tužilaštvu BiH, nije od njih dobio bilo koju informaciju. Pa dodaje da je stoga i otkazao punomoć advokatu Ifetu Feragetu koji je trebao biti veza između Tužilaštva i porodice.
„Ovo je zločinačka država i od nje se ne može očekivati pravda. I obustavljanje istrage protiv Rađena i Kukića potvrdili su moje sumnje o sprezi državnog i entitetskog pravosuđa. Odnosno, to je simbioza u zataškavanju ubistva“, kaže Dragičević.
Sumnju da je postojala sprega između Dalibora Vreće i državne tužiteljice Ozrenke Nešković iznio je i član grupe Pravda za Davida Ozren Perduv.
„U razgovoru koji sam s tužiteljicom Nešković vodio kazala je da je svim što je rađeno u istrazi o ubistvu Davida Dragičevića prezadovoljna“, kazao je Perduv. Slijedom toga, nikoga zapravo ne treba čuditi da je predmet protiv Rađena i Kukića vraćen u Banjaluku, a potom i istraga obustavljena.
Ništa manje ne bode oči javnosti ni činjenica, ponovit ćemo, da je čak tri godine trebalo da se utvrdi pitanje nadležnosti i da se predmet vrati iz Sarajeva u Banjaluku, a potom u samo 24 sata donese i odluka o obustavi istrage.
Nužno je podsjetiti da je David posljednji put živ viđen na nadzornim kamerama u centru Banjaluke tog 18. marta, a njegovo tijelo pronađeno je šest dana kasnije, 24. marta, na ušću rječice Crkvene u Vrbas. Malo kada policija je tako brzo organizovala obraćanje novinarima kako bi „objasnila“ šta se s Davidom desilo. Pa da budemo cinični do kraja – u njihovoj verziji David je pojeo burek, potukao se, potom pod utjecajem narkotika i alkohola izvršio pljačku, te život okončao „zadesnom smrću“,padom u rječicu Crkvenu.
Crtala je policija pred novinarima rutu Davidovog kretanja, podastirala „dokaze“ – predmete iz „opljačkane kuće“ koje je kod Davida pronašla, patolog Željko Karan nabrajao je sve opijate koje je u tijelu mrtvog mladića tokom obdukcije pronašao. I bili su uvjereni da je to kraj još jedne priče o smrti nekog čovjeka. Tragične, ali bez elemenata krivičnog djela. Ono na što nisu računali je da će roditelji, dobro znajući svoje dijete, od početka navode policije negirati, a njihove sumnje da je riječ o ubistvu, a ne zadesnoj smrti, potkrijepile su i dvije obdukcije koje su pokazale i različito vrijeme smrti.
FINGIRANJE ISTRAGE
No, istraga nije pokrenuta, ali Davor je uspio ono za što je malo vjerovatno da će se u Bosni i Hercegovini ikada ponoviti. Uspio je mobilizirati na hiljade građana koji su mjesecima svake večeri na Trgu Krajine složno uzvikivali „Pravda za Davida!“ i zahtijevali da policija i pravosuđe počnu da rade svoj posao i pronađu i sankcionišu odgovorne za Davidovu smrt.
Nakon pritiska javnosti, te pred Anketnim odborom javnih saslušanja i razmatranja izvještaja o slučaju Dragičević u Narodnoj skupštini RS, u julu 2018. godine Okružno javno tužilaštvo Banjaluka naredilo je provođenje istrage o ubistvu Davida Dragičevića protiv NN lica. Saopštili su da postoji osnov sumnje „sa najnižim stepenom vjerovatnoće“ da je David ubijen.
Tako je počela svojevrsna pravosudna trakavica, čiji cilj, ponavljali su Davidovi roditelji, kako je vrijeme prolazilo bez ikakvih pomaka u istrazi, nije bio pronaći odgovorne, nego tek fingirati da pravosuđe radi svoj posao.
I prošle su 2018. 2019., 2020. da bi u martu 2021. godine Okružno javno tužilaštvo Banjaluka dostavilo je na uvid predmet Dragičević Tužilaštvu BiH.
U martu 2021. iz Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci potvrđeno je da je upućen poziv za ispitivanjeĐorđu Rađenu, koji se sumnjiči za krivično djelo sprečavanje dokazivanja u predmetu protiv Alena Kukića i drugih.
Uloga Rađena za porodicu Dragičević bila je od posebnog značaja, jer je u prvom obraćanju policije javnosti navedeno da je David opljačkao upravo njegovu kuću. Tokom obdukcije su čak u Davidovim džepovima „pronađene“ i određene stvari iz kuće Rađena. No, nikada nije nedvosmisleno dokazano da se pljačka dogodila, niti da je David u njoj učestvovao.
Kada je premet Rađen i drugi potom dostavljen na uvid Tužilaštvu BiH, u javnosti je pobudilo nadu da će konačno slučaj biti riješen. Ali očigledno svako nadanje porodice, prijatelja, javnosti, a s njom i pokušaj povjerenja u pravosuđe su izgubljeni 14. marta ove godine.
„Od danas ih smatramo saučesnicima u zataškavanju ubistva Davida Dragičevića. Javnosti je poznato da je optužnicu protiv krim-tehničara zastupao tužilac iz Odjeljenja za zataškavanje Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci Dalibor Vrećo. I poznato je da su krim-tehničari dva puta oslobođeni. Međutim, 13. marta ove godine Tužilaštvo BiH istragu protiv Đorđa Rađena i Alena Kukića vraća nazad u Banju Luku u ruke tog istog nečasnog ‘tužioca’ Dalibora Vreće“, poručili su iz grupe Pravda za Davida.
NIKO NIŠTA NIJE URADIO
Davor Dragičević podsjeća da je svih ovih godina od kada traži pravdu za svog sina od predstavnika vlasti dobivao pozive da „pusti institucije da rade svoj posao“. I ogorčeno se pita šta su to institucije uradile? Dodaje i da mu nije jasno da u državi koja ima 2,5 miliona stanovnika njih barem sto nije diglo svoj glas nakon što je donesena naredba o obustavi istrage protiv Rađena i Kukića.
„Ne vidim svrsishodnost pravne borbe, ponavljam, u zločinačkoj državi. I sada sam samo gnjevan, a vidim da nam ništa ne ostaje. I mislim da smo mi građani zaslužili da su ubice zarobile naše živote i njima ništa nije sveto. I sve što sam rekao 2018. godine ostaje. Oni šalju našu djecu u zemlju, ili iz zemelje. Mog su sina prvo u zemlju, pa iz zemlje otjerali“, ogorčen je Dragičević.
Na banjalučkom Novom groblju 12. marta 2019. ekshumirano je tijelo Davida Dragičevića, a roditelji su kovčeg s njegovim posmrtnim ostacima prebacili u austrijski gradić Viner Nojštat, nedaleko od Beča, gdje je ponovo sahranjen 15. marta.
Građanski protesti na kojima se tražila pravda za Davida 2018. opozicioni političari su na najgrublji način iskoristili kako bi poboljšali vlastiti politički rejting, prije svih aktuelni gradonačelnik Banjeluke Draško Stanivuković i sadašnja predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić. A kada su sjeli u poslaničke klupe za Davida i njegove roditelje više niko nije pitao.
Vlast koja je u izbornoj kampanji okupljanja građana tolerisala zarad također vlastitog pozicioniranja uz brutalnu upotrebu sile prema Davidovoj majci Suzani i građanima 25. decembra te godine sa Trga Krajine uklonila je svako podsjećanje javnog komemoriranja ubijenog Davida.
A borba za pravdu za Davida ostavljena je samo njegovim roditeljima i maloj grupi građana koji pod pritiscima vlasti i indiferentnošću pravosuđa od nje nisu odustali.
