Dok u svijetu jača trend da privatne korporacije i multinacionalne kompanije pokazuju društvenu odgovornost, pa recimo najpoznatiji svjetski proizvođač namještaja odbija kupovati drvo za koje ne postoji dokaz o legalnoj sječi, a proizvođač piva u susjednoj Hrvatskoj u reklamama za svoj proizvod “usput” promoviše ekološku svjesnost i zaštitu prirodnih bogatstava, u BiH javna(!) preduzeća demonstriraju krajnju društvenu neodgovornost i spremnost da se zarad profita upuste u uništavanje prirodnih bogatstava i sukob sa građanima.
Već smo pisali o tome kako je Elektoprivreda BiH, svojevrsnom ucjenom, odnosno prijetnjom tužbom, prisilila načelnika i vijećnike male, siromašne lokalne zajednice, Ustikolina, u potpunosti ovisnoj od finansijske pomoći viših nivoa vlasti, da ponište ranije donesenu odluku o zabrani nastavka istražnih radnji vezanih za izgradnju hidroelektrane na rijeci Drini.
Slična se situacija desila, krajem prošle godine, u Zenici. Kada je, i pored protivljenja građana mjesnih zajednica Janjići i Gorica, Gradsko vijeće izglasalo da je hidroelektrana u Janjićima na rijeci Bosni od javnog interesa za Grad Zenicu, jer bi neusvajanje odluke nakon tužbe Elektroprivrede koštalo Grad Zenicu nekoliko miliona KM.
A sada… Isto ovo javno preduzeće, koje se na svojoj web stranici predstavlja kao društveno odgovorna firma, koja poštuje okolinske standarde i principe koje propisuje evropska legislative i koja teži integraciji kompanije u društvenu zajednicu na odgovoran način, najavljuje početak radova na izgradnji 15 mini hidroelektrana na rijeci Neretvici, ignorišući opšte protivljenje tamošnjeg stanovništva i njegovu dugotrajnu borbu, koja je uključivala i masovne proteste i potpisivanje peticija i sudske procese i obraćanje UNESCO-u.
“Zalažemo se za mirno i civilizovano rješenje ove situacije, ali spremni smo svoju Neretvicu braniti i tijelima i svim ostalim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima ukoliko se ukaže potreba.”, istakli su, svojevremeno, članovi udruženja “Neretvica – Pusti me da tečem”, koje predvodi borbu za spas ove rijeke.
Izrazili su tada nadu “da će predstavnici vlasti na svim nivoima slušati volju građana i naći modus za raskid koncesionog ugovora zaključenog između Općine Konjic i Elektroprivrede BiH”. No, osim deklarativne podrške i sa lokalnog i sa Federalnog nivoa, od političara nikakve konkretne koristi nije bilo.
I nakon svega… advokati obavještavaju Mjesnu zajednicu Neretvica – podružnicu Buturović Polje da će njihovi klijenti “Amitea” iz Mostara i “GPI” iz Konjica, kao izvođači radova za Elektroprivredu BiH, u ponedjeljak, 14. juna, sa početkom u 10:00 sati, “pristupiti na gradilište”, odnosno početi izvođenje građevinskih radova za izgradnju cjevovoda za MHE Gorovnik ušće i MHE Srijanski most, na Neretvici.
Zanimljivo je da advokatska firma, u svom dopisu navodi svojevrsnu ogradu: “Naš klijent je pozvan da pristupi realizaciji projekta dopisima Elektroprivrede od 31. 5. i 4. 6. 2021. godine. Ovo, pretpostavljamo, znači da je naručitelj u međuvremenu stvorio preduslove za nesmetano izvođenje radova što je njegova ugovorna obaveza.”
No, investitor “preduslove za nesmetano izvođenje radova” može stvoriti samo silom. Protiv demokratske volje građana.
A apsurdnost situacije dodatno naglašava činjenica da su se i Parlament i Federalna Vlada jasno izjasnili protiv daljnje izgradnje mini hidroelektrana u ovom entitetu. I da se ovo nasilje nad prirodom i ljudima pravda koncesionim ugovorima, koji su ne samo upitnog legaliteta, nego su zasnovani na odlukama lokalnih vlasti od prije 15-ak, 20 godina, kada niko, zapravo, nije shvatao štetnost mini hidroelektrana po životnu sredinu i njihovu beznačajnu korist, u svakom pogledu, osim po investitore i koruptivni lanac oko njih.
Građani se spremaju za otpor. Iz udruženja “Neretvica-Pusti me da tečem” pozivaju sve zainteresovane da im se u ponedeljak pridruže. Poručujući:
“Mi smo spremni… Most u Goranskom polju je ponovo mjesto okupljanja i preko nas jedino mogu proći.!!!!”
A o ponašanju rukovodstva Elektroprivrede, koje nikakav poslovni interes kompanije ne može amnestirati od odgovornosti za uznemiravanje javnosti, traumatiziranje stanovništva i provociranje sukoba sa nesagledivim posljedicama (jer u takvim situacijama niko ne može znati šta se može dogoditi), bi trebalo da razgovaraju u Parlamentu i Vladi. Kao i o tome mogu li se ucjene koristiti kao sredstvo za poništavanje demokratski izražene volje građana ili njihovih izabranih predstavnika. Ili su i one, kao i korupcija, potpuno nedopustive.
No, za početak: Postoji li ministar ili bar poslanik, kao legitimni predstavnik građana u najvišem zakonodavnom tijelu entiteta, koji će nazvati direktora Elektroprivrede da ga pita: “Šta vi to radite? Jestel normalni?”?
